Lamb u novom ruhu

Dvojac pod nazivom Lamb nastao je 1994. godine u Manchesteru i sastoji se od producenta Andrew Barlowa (bivši tehničar So What managmenta) i pjevačice Louise Rhodes (10 godina starija od Barlowa). Svojom pojavom unose pravo osvježenje na britansku glazbenu scenu. Tijekom karijere mnogo experimentiraju kombinirajući razne pravce, pa tako istražuju drum ‘n’ bass, jungle stil ali i dodaju elemente downtempa i ambijentalnog elektro-jazza. Lamb se uspješno poigravaju underground elektronskom glazbom koja bi na trenutke mogla biti svrstana u pop.

Htio bi se malo osvrnuti na vokal Louise Rhodes, koji je vrlo senzualan, psihodeličan, ekscentričan, uglavnom dosta neobičan na vrlo dopadljiv način. Njezin glas nas vodi nevjerojatnom lakoćom kroz razna emotivna stanja pokazujući nam kako je realnost vrlo varljiva pojava. U nekim trenucima podsjeća na Bjork.

Izdavanje remixeva uvijek je rizik i ponekad je pitanje koliko je to uopće potrebno. Ideja da se remixira Lamb uopće nije loša… Kad sam nabavio ovaj album jedva sam čekao da ga preslušam, ali moram priznati da sam očekivao mnogo više. Ukupan dojam je dvojak. Album kao cjelina djeluje neusklađeno jer je svaku pjesmu remixirao drugi DJ, pa ih zato imamo čak 20. Problem bi bilo bilo uskladiti dvojicu, a kamoli njih 20. Rezultat bi vjerojatno bio najbolji da cijeli album remixirao jedan DJ.

Neke pjesme su sjajno prezentirane u novom svjetlu, možda čak i bolje od originala npr. “Heaven“, vjerovatno najbolja na ovom albumu – “Trans Fatty Acid” (uvrštena na chill out kompilaciju “Caffe Del Mar”), “Gorecki“, “Cottonwool“, dok su se neki DJ-evi previše ufurali u neki svoj film i doveli neke pjesme na sam rub slušljivosti, što je veliki minus ovog izdanja.

Remixevi bi trebali slijediti osnovnu ideju pjesme dodavajući nešto svoje, i tako nam pružiti nešto novo, a ne ju pretvarati u neku novu pjesmu koja nema veze s originalom. Svakako treba spomenuti da je cover je vrlo dobro dizajniran i osmišljen. Osim naravno popisa pjesama unutra se nalazi komentar Barlowa i Rhodes za svaki remix, što je dosta zanimljivo.

Album treba poslušati više puta jer je vrlo kompleksan i kvalitetan,ali u nekim trenucima potrebna je malo veća doza strpljenja, ili se jednostavno neke pjesme u startu zaobilaze.