Lakše ozdravljenje uz novi album

    1281

    Edwyn Collins

    Home Again

    Datum izdanja: 01.10.2007.

    Izdavač: EMI / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. One Is A Lonely Number
    2. Home Again
    3. You’ll Never Know (My Love)
    4. 7th Son
    5. Leviathan
    6. It’s In Your Heart
    7. Superstar Talking Blues
    8. Liberteenage Rag
    9. A Heavy Sigh
    10. Written In Stone
    11. One Track Mind
    12. Then I Cried

    Edwyn Collins je započeo svoju karijeru još sredinom ’70-tih u Nu-Sonics, bend kasnije preimenovan u Orange Juice kojeg su voljeli kritičari. Nakon desetak godina zasitio se benda i krenuo u solo vode, u kojima baš i nije često postizao zapažene razultate, ali je ubilježio i megahit “A Girl Like You”, kojim je pokorio gotovo sve ljestvice na svijetu.

    Album “Home Again” je njegov šesti samostalni uradak, a većina materijala je završena krajem 2004., dok je ostatak finaliziran ove godine. Ovakav veliki hijatus između početka i kraja snimanja dogodio se zbog zdravstvenih problema Collinsa koji je početkom 2005. doživio dva moždana udara.

    Mnogi smatraju da je naslov i cijela atmosfera albuma smiksana nakon njegove borbe za život, ali “Home Again” je točno onakav kako je zamišljen prije tri godine.

    Kroz album se osjeća utjecaj i srodnost s mnogim autorima srednje i starije generacije koji su još uvijek na sceni, poput Scotta Walkera (ali Collins ne maltretira glazbu), The Divine Comedya i Scritti Pollittia, ali i nekih već umrlih, kao što je nezaboravni Johnny Cash. Većinom u indie rock žanru, ponegdje poteže prema countryu, folku, pa i popu, čime dodatno oboji vlastitu pjesmaricu.

    Muziku podržava

    Najveći utjecaj Scotta Walkera osjeća se u uvodnoj pjesmi “One Is a Lonely Number“, koju je Collins zakrenuo u mračne pop vode, te u epohalnoj “Leviathan“, koja odskače svojim jednostavnim, a opet vrlo tmurnim ugođajem.

    Naslovna “Home Again” je recitatorsko-evergreenskog tipa, nešto kao što su radili Sinatra i Martin prije gotovo 50-ak godina, u “You’ll Never Know (My Love)” malo podsjeća na Simply Red, samo što ovdje nema iritantnog glasa Micka Hucknalla, a u “It’s in Your Heart” pokazuje koliko je malo potrebno da se napravi lijepa ljubavna pjesma.

    Superstar Talking Blues” je jedan od vrhunaca albuma, a u njoj neodoljivo podsjeća na Johnnya Casha i njegov “Folsom Prison Blues”, “Liberteenage Rag” je akustična veselica, dok u posljednjoj “Then I Cried” podsjeća na dane kada je rock bio mlad te bendove poput The Byrds ili The Beatlese. Vrlo dobar završetak.

    Pošto je nedavno navršio već 48 godina svog života, može se reći da Collins dostojno stari, da njegova glazba nije zastarjela, već da se može nositi s renomiranijim autorima. U većini albuma osjeća se mladenački zanos i neskrivena želja za životom, čime album dobiva na interesantnosti, ali poneko proklizavanje k prosječnosti malo kvari ukupan dojam.

    Nadam se da je prebrodio sve tegobe te da sad može u miru uživati u lagodnom životu i uspjehu albuma “Home Again” jer ga pokazuje u pravom svijetlu. Naravno, neće tu biti hitova, ali to je skup skladnih pjesama u koje će slušati nešto starija generacija, makar bi i mlađi imali u čemu uživati.

    Muziku podržava