Laki Edenov grijeh

Multinacionalni melodični metalci sa sjedištem u Velikoj Britaniji, Eden’s Curse, svoje djelovanje započeli su 2006. godine kao internet projekt, da bi danas dogurali do četiri studijska albuma i nekoliko održanih turneja.

Novi, četvrti album “Symphony Of Sin” popraćen je izmjenama u postavi benda. Na mjesto američkog vokala Michaela Edena došao je srpski pjevač Nikola Mijić, a na mjesto talijanskog klavijaturista Alessandra Del Vecchia Steve Williams (ex-Dragonforce, ex-Powerquest).

Uz njih dvoje, postavu benda upotpunjavaju originalni članovi i osnivači, basist Paul Logue, bubnjar Pete Newdeck, Englezi porijeklom, te njemački gitarist Thorsten Köhne. Tijekom sedam godina postojanja uspjeli su dobiti pozitivne kritike od velikih bendova kao što su Iron Maiden i Dream Teather, zbog čega su svirali i kao support potonjima. “Symphony Of Sin” nastavlja tamo gdje je prethodni album “Trinity” objavljen 2011. godine stao.Eden’s Curse donosi kolekciju svojih najkonzistentnijih pjesama, album je producirao, kao i ranije, basist Dennis Ward (Pink Cream 69, Unisonic), a naslovnicu izradio Thomas Ewerhard, koji je crtao i za Edguy, Avantasiu, Jorn Landea, Masterplan, James La Briea… Kvalitetni vokali Nikole Mijića ovdje potpuno mogu doći do izražaja. Nikola Mijić je ranije pjevao u ovim krajevima više poznatoj, srpskoj Alogii, te mađarskom Progsters Dreyelands. Odlike njegovih vokala su kristalni cleanovi s manje hrapavih I mnogo visokih interpretacija. Njegovim ulaskom u postavu, Eden’s Curse je dobio novu prigodu da se iskaže, a u isto vrijeme da ostane u glazbenim vodama u kojima je obitavao.

Naslovna pjesma, “Symphony Of Sin“, u trajanju od skoro osam minuta ugostila je čitav orkestar od 46 glazbenih dijelova, s vrištećim Mijićevim vokalom i oštrim Koehneovim riffovima. Ona započinje orkestracijama i nakon minutnog uvoda prelazi u brzi tempo i riffove. “Evil & Divine“, singl koji je najavio album, karakteristična je po promjenama intenziteta glazbe, a također i po melodičnosti i u budućnosti može predstavljati jedan od klasičnih uradaka Eden’s Cursea. “Unbreakable” je kvazi-balada, počinje sa čistim zvukovima akustične gitare, kasnije prelazi u nešto žešće i veselije gitarske riffove, iako ostaje u žanru pop metala refren joj je kao stvoren za puštanje na radio postajama, no unatoč tome ne gubi ono malo žestine koju ima.

“Fallen From Grace” je još jedna stvar sporijeg tempa, koja počinje akustičnim dijelom, kojim je i protkana prije refrena, a u ekspresivnom refrenu nastupaju sporiji, teži riffovi. Iduću, “Rock Bottom” karakteriziraju sporiji tempo i niži tonaliteti, a prelazi u pravi melodični hard rock uradak visokih tonaliteta, pokazujući modularnosti vokala, ispunjena akustičnim prijelazom i solažom prije kraja. Uz “Unbreakable”, ova pjesma je također nepredvidljivog sadržaja, jedno od iznenađenja, a uz “Symphony Of Sin” i “Evil & DIvine” može spadati u najbolje na albumu. “Great Unknown” je brzog tempa, ispunjena klavijaturama i ponekim djelovima sporijeg tempa, no jedna je od bržih na albumu.

Album se nastavlja s “Turn The Page“, koja je također bržeg tempa u prijelazima i refrenu, sa upečatljivim stihovima, čiji određeni djelovi podsjećaju na uratke Avantasie. “Devil In Disguise” je također jedna od najbržih, ispunjena duplim bas pedalama i pomalo nespretnim gitarskim solažama na uvodu pjesme. Nikolin vokal ovdje je i ponešto grublji, varira od hrapavog do visokog cleana. Album završava ponešto ljigavim uratkom “Where Is The Love?“, samoobjašnjavajućih stihova, a njome dominiraju sporiji i akustični dijelovi, osjećajne solaže i pop prizvuk.

“Symphony Of Sin” naslovom može sugerirati da se radi o konceptualnom albumu i naravno, simfoničkom uratku prepunom orkestralnih elemenata. Orkestralni elementi su izuzetni tamo gdje ih ima, no ipak nisu prisutni u svakoj pjesmi. Tako i samo ime albuma može zavarati ili odvesti slušatelje u krivom pravcu na prvo gledanje i slušanje. Muzika se ponekad udaljava od naslovne teme albuma, posebno glazbeno, a i lirički. Ponekad su pjesme potpuno (ugodno) iznenađenje, a ponekad tek prosječne. Unatoč tome, nova postava Eden’s Curse je ispunjena potencijalima, a “Symphony Of Sin” je solidan uradak koji naginje više prema melodičnom hard rocku, nego prema heavy metalu.