Laibach i njihove himne

Grupa Laibach osnovana je 1980. godine kao kao multimedijalna konceptualna jedinica stvorena da istraži odnos između umjetnosti i ideologije. Avangardni pristup spajaju s pop-artom i konceptualnom umjetnošću (Duchamp, Beuys, Warhol, Fluxus) te muzikom John Cagea i utjecajima Kraftwerka i britanske industrial scene. Buka koju su stvarali dočaravala je ambijent iz kojeg su potekli, ambijent malog rudarskog mjesta Trbovlja koji je bio jedno od središta slovenske teške industrije.

1984., zajedno sa slikarskom skupinom Irwin i kazališnom skupinom Noordung osnivaju socijalnu skulpturu nazvanu Neue Slowenische Kunst, a kasnije im se priključuju Novi kolektivizem dizajn studio, Retrovision, te Department Of Pure And Applied Philosophy. Osnovali su i svoju NSK državu, teritorij bez geografskih, nacionalnih i kulturnih granica, otvorenu svim ljudima bez obzira na spol, nacionalnost, vjeru i rasu, koja čak posjeduje i vlastite pasoše.

Status provokativnih glazbenika zaradili su 1987. kada su članovi NSK osmislili sada već legendarni plakat povodom Dana mladosti, inspiriran plakatom nazi-umjetnika Richard Kleina na kojem je bila predstavljena Hitler-jugend, a na kojem su kukasti križ i njemački orao bili zamijenjeni srpom, čekićem i crvenim zvijezdama. ‘Prevaru’ je otkrio jedan beogradski povjesničar i tako su članovi Laibacha i NSK preko noći postali ‘persone non gratae’ i kao takvi predmet rasprava brojnih sociologa, kulturologa i filozofa.

No, upotreba ideoloških simbola totalitarnih i nacionalističkih pokreta i koketiranje s militarizmom za njih je bio samo jedan od načina provokacije. Njihov rad bio je impozantna mješavina marksističke teorije, tehnika Nazi propagande, konceptualizma i slovenskog nacionalnog imidža. Svoje mjesto jedni uz druge našli su tako nacionalističke folk pjesme, elektronički beatovi, klasična atonalna muzika, paramilitarizam, dijelovi ideoloških govora (“Država”), suradnja s crkvenim zborom i orkestrima, a jedan od zaštitinih znakova bio im je zvuk rogova za lov.

Suptilnom izmjenom teksta, njemačkim prijevodima, dubokim, gromkim vokalima te muzikom koja podsjeća na mješavinu Wagnera i vojničkih marševa pretvorili su pop himne zapada u dvoznačne totalitarne skladbe. Jedna od prvih pjesama koje su obradili bila je “Life Is Life” Opusa, a nazvali su je “Opus Dei“. Slijedile su “Final Countdown” grupe Europe, “Sympathy For The Devil” The Rolling Stonesa, “Dogs Of War” Pink Floyda, “In The Army Now” Status Quo, “Alle gegen alle” DAF-a, pa čak i obrada “Marša na Drinu”.

Nakon raspada Jugoslavije svoju provokativnost prenose s lokalne scene na globalnu. Jedan od prvih koncerata koje su svirali 1994., nakon izlaska albuma “NATO” bio je u Sarajevu, uz opasku da ‘Laibach dovodi NATO tamo gdje NATO odbija ići’. Aluzija je bila jasna, Laibach je osudio zapadne kapitalističke interese za nastavak rata i neaktivnost istih na tom području.

Dvostruki album “Anthems” kolekcija je Laibachovih najboljih pjesama uključujući i prethodno neobjavljeni materijal. Prvi CD otvara single “Das Spiel ist aus“, kompletno nova verzija pjesme koja je originalno izašla na albumu “WAT”. Slijedi “Tanz mit Laibach”, inspiriran velikim hitom DAF-a “Der Mussolini”, a od novih stvari tu je obrada poznate talijanske pjesme “Mama Leone“. No ono što bih svakako izdvojila u opsežnoj Laibach-eri njihovi su raniji radovi “Leben heisst Leben“, “Geburt einer Nation” te “Opus Laibach“. Inzistirali su na upotrebi njemačkog jezika koji je bio svojevrsna pobuna protiv dominacije engleskog u suvremenoj pop kulturi, ali isto tako i činjenica da je njemački zbog svojih historijskih asocijacija mnogima još uvijek bio ‘trn u oku’.

Na drugom disku nalaze se remixevi Laibachovih pjesama, a najzanimljivije zvuči “Jesus Christ Superstar“, obrada klasika istoimene rock opere Tim Ricea i Andrew Lloyd Webera, s istoimenog albuma koji je u cijelosti prožet religioznom tematikom i na kojem propituju fundamentalizam i proročanstvo. Album prati i bogato opremljena knjižica na 40-ak strana pod naslovom “Unsere Geschichte” sa slikama, tekstovima i fotografijama benda. Autor tekstova je Alexei Monroe, jedan od najrevnijih istraživača Laibachova opusa, koji je prije dvije godine čak i doktorirao na tu temu.

Filozofija provokacije, visokotehnologizirani industrial pop i banaliziranje ideologije samo su neke od asocijacija na njihovu muziku i koncept s kojim se ona spaja. I koliko god taj koncept bio ciničan i brutalan, a nekome možda i antipatičan, ostaje činjenica da su načela NSK države te ideologijski i umjetnički principi Laibach-Kunsta jedna od najvećih kulturnih dostignuća na ovim prostorima i teško da će ih netko nadmašiti po originalnosti.