Lagano, sjetno, osjećajno, monotono…

    1250

    Devastations

    Coal

    Datum izdanja: 24.10.2006.

    Izdavač: Beggars Banquet / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sex And Mayhem
    2. The Night I Couldn’t Stop Crying
    3. I Don’t Want To Lose You Tonight
    4. Coal
    5. Terrified
    6. Take You Home
    7. Cormina
    8. A Man Of Fortune
    9. What’s A Place Like That Doing In A Girl Like You?
    10. Dance With Me

    Devastations su australski trio koji je malo poznat u svojoj domovini jer su se vrlo rano preselili u Europu, točnije Berlin, tako da se sada više bacaju na tržište ‘Starog kontinenta’. Iza sebe imaju dva albuma, istoimeni “Devastations” od prije par godina, te ovaj “Coal” koji je nedavno izašao.

    Vrlo su ponosni što im je Karen O iz Yeah Yeah Yeahs pohvalila prvijenac riječima ‘ovo je najbolje što sam čula u cijeloj godini’, a njemački Rolling Stone ga je proglasio najboljim albumom u 2004. Dodatno u prilog im idu i česte usporedbe sa sunarodnjacima Nick Caveom i Bed Seedsima, što po stilu glazbe, što po boji glasa vokala Conrada Standisha. Uz njegu su još u bendu Tom Carlyon (gitara) i Hugo Cran (bubnjevi).

    I doista dosta podsjećaju na Nick Cavea jer rade spore, melodične pjesme pune sjete, melankolije i osjećaja uz laganu klavirsku pratnju popraćenu gitarom i bubnjem. Glas Conrada se dobro uklapa u atmosferu pjesama, ali ipak nema toliku snagu da bi mogao perfektno iznijeti pjesme do kraja. Njegov vokal ipak nije toliko dorađen kao Caveov, niti dubok poput Dana Michaelsona iz Absenteea, pa pjesme nemaju toliku snagu kao što bi se dalo očekivati.

    45 minuta “Coala” ipak nije loše, ima svojih momenata, ali sam ipak više očekivao pošto sam čitao same pohvale za njihov debi, a nisam ga imao prilike preslušati. Neke pjesme su jednostavno previše uspavljujuće, te nemaju dozu zanimljivosti i razigranosti kojom bi pobudili običnog slušača na detaljnije slušanje. Trebaju još dosta raditi na sebi i svojim pjesmama da bi dostigli već toliko puta spominjanog Cavea ili primjerice Leonarda Cohena.

    Muziku podržava

    Početna “Sex & Mayhem” je jedna od najboljih na albumu, pomalo ambijentna pratnja se lijepo rascvjeta u pripjevu, a posebnost joj daje i ubačeni ženski back-vokalić. “I Don’t Want To Lose You Tonight” je prava klavirska balada upotpunjena orkestrom u kojoj su sve pogodili na najbolji način. Samo je šteta da nisu u više navrata ponovili dobitnu formulu.

    Već na vrlo osjećajnoj naslovnoj “Coal” se uviđa svojevrsni zamor materijala jer pjesma ubrzo prelazi u dosadu, a prenježno pjevanje dodatno uspavljuje. Ovom pjesmom sam stekao dojam da Conrad Standish ipak nije dovoljno dobar i originalan interpretator, pa da pokušava improvizirati za što nema dovoljno inspiracije.

    Terrified” je nešto veselijeg tona, ali i dalje vrlo lagana te se tek pred kraj nešto razbudi, dok je “Take You Home” najnabrijanija sa žestokim bubnjem i galopirajućim gitarama što podsjeća na neku antologijsku bitku u spaghetti westernima.

    Promjenivši lokaciju stanovanja, mislim da su Devastations učinili poveću grešku jer se trenutno više prati glazba ‘od tamo dole’ nego ona europska, preciznije njemačka. Nije ovo glazba koja će se vrtiti na svim TV postajama u nedogled, nego je više za uživanje u svojem toplom domu tijekom dugih zimskih dana.

    Teško da će ikad prestići svoje uzore jer je letvica jako visoko podignuta za njih, ali ako će se pomiriti s time, moći će napraviti lijepu karijeru kao bend iz ‘drugog reda’. Možda to malo pregrubo zvuči, ali ipak nisam stekao dojam da mogu podnijeti velike uspjehe jer su u nekim trenucima previše monotoni, a pravih momenata je ipak premalo, tako da zvuče samo prosječno.

    Muziku podržava