Lagani povratak u formu

Tijekom 1996. na veliku scenu s prvijencem stupio je jedan od najvećih mainstream bendova novije američke generacije pod imenom Matchbox Twenty. “Yourself Or Someone Like You” je imao pregršt hitova, a time je izbacio i njihovog frontmena Roba Thomasa u jednog od najboljih mladih tekstopisaca što je primijetio i veliki Carlos Santana.

Njihov duet “Smooth” postao je najpopularnija pjesma svih vremena na
Billboardu, podigla prodaju Santaninog “Supernaturala”, a Rob se
potvrdio kao glazbeni autor.

Danas, deset godina kasnije sve izgleda mnogo bljeđe nego u dane velike slave i uspjeha jer je u međuvremenu bilo podosta loših pjesama i albuma. “Mad Season” je još koliko-toliko bio dobar, ali “More Than You Think You Are” i prvi solo album “…Something To Be” to nikako nisu bili, a da dodatno ne spominjem bendovsku najčudniju kompilaciju koju sam ikad vidio nazvanu “Exile On Mainstream“.

S novim albumom, Thomas je pokazao da je uvidio gdje su bile njegove najveće greške u zadnjih nekoliko godina i napravio je bolji album u kojem se ipak nije htio odreći pop melodija i velikih žanrovskih lutanja u pojedinim elementima pjesama jer ponovno ima tu svega, od velikih orkestracija, afričkih ritmova, latino prizvuka, dance pjesmica… Ali glavna poveznica je i dalje melodični pop zvuk za velike mase i radio stanice.

Ako ste dosad voljeli zvuk Matchbox Twenty, odnosno samog Roba Thomasa, “Cradlesong” će biti još jedna karika za daljnja fanovska uzdizanja njegovog autorskog rada u nebesa jer od 14 pjesama, koliko ih je na albumu, barem polovica mogu postati veliki globalni hitovi, bilo da su baladnog ili bržeg karaktera.

Album otvara bolna “Her Diamonds” koja je ujedno i prvi singl s “Cradlesonga”. Pjesma govori o teškoj bolesti koja je otkrivena kod njegove žene Marisol, ali zbog optimistične atmosfere, pjesma postaje jedan od favorita albuma.

Na “Gasoline” se poigrava s hibridnim synthovima, da bi refren ponovno donio melodičnost, “Someday” je klavirska stvar tipa Coldplay na američki način, “Mockingbird” i “Real World ’09” su jedni od najjačih kandidata za buduće singlove zbog svoje radiofoničnosti, “Fire On The Mountain” ima bubnjeve afričkih plemena upotpunjene s opakim gitarskim riffovima, “Hard On You” je gotovo tinejdžerska pjesmica, dok se pred kraj nalazi nekoliko dramatičnijih-atmosferičnijih balada.

Roba Thomasa bi se moglo najlakše usporediti s Robbiem Williamsom budući da obojica imaju nevjerojatnu nit za pop-rock melodiju u svojim pjesmama. Thomasov najveći problem je u tome što ponekad malo previše zabrije na svoju stranu (što u posljednje vrijeme radi i kolega Williams), odnosno, malo previše omekša zvuk, pa rock dionice gotovo i ne dođu do izražaja, ali na “Cradlesongu” je uspio izbalansirati svoje mušice na pravilan način, iako i na ovom albumu ima nekih nepotrepština.

“Cradlesong” svakako nije i neće biti najveće, niti najbolje ostvarenje u ovoj godini, ali svakako je to jedan solidan album čovjeka koji još može mnogo toga ponuditi na glazbenoj pop rock sceni.