Kvaliteta je tu, samo fali još prepoznatljivost

Nakon albuma “Ceremonial”, alt saksofonist Miguel Zenon, rodom iz Puerto Rica, objavio je drugi album za tvrtku slavnog saksofonista Branforda Marsalisa koji je i producent oba izdanja. To je još jedan pokazatelj ispravnosti nove misije kojom Marsalis kroz svoju izdavačku tvrtku, osim što afirmiranim glazbenicima omogućuje potpunu slobodu u snimanju kreativne glazbe koja ne prolazi kod većih izdavača, na svjetsku glazbenu scenu izbacuje nadarene, mlade glazbenike koji djeluju na području nekomercijalnog jazza.

Kao i prethodni, Zenon je ovaj album snimio sa svojom stalnom ritam sekcijom u kojoj sviraju klavirist Luis Perdomo (zagrebačka publika upoznala ga je na nastupu u Lisinskom gdje je svirao u sastavu Ravija Coltranea), kontrabasist Hans Glawischnig i bubnjar Antonio Sanchez (stalni član sastava Pata Methenyja). Dok je na prethodnom albumu Zenon tek većinski vlasnik potpisa pod skladbama, na ovom je njegov autorski doprinos stopostotni.

Glazbenik koji je o jazzu učio na Berklee Collegeu of Music u Bostonu i Manhattan School of Music u New Yorku, Zenon svoj pristup zasniva na klasičnom obrazovanju, utjecaju Charliea Parkera i Machita zbog kojih je i zavolio jazz, ali i iskustvima što ih je stjecao svirajući s Vanguard Jazz Orchestrom, SF Modern Jazz Collectiveu i brojnim američkim jazzistima, te najboljim latino-američkim glazbenicima, kreirajući zanimljivu mješavinu.

Naime, za razliku od glazbe koja donosi snažne latino-američke utjecaje, što ju je ostvarivao u ranijem razdoblju karijere, na ova dva albuma oni su tek diskretno prisutni, a nit vodilja je suvremeni jazz karakterističan za novi naraštaj američkih jazz glazbenika. To je energičan, mladalački prkosan, pozitivan i optimističan hard-bop u spoju s kubanskim začinima.

No, u njegovim izvedbama nedostaje snažnija osebujnost i image po kojima bi se izdvojio iz skupine jednako dobrih mladih jazzista.

Davor Hrvoj