Kurve: Britko, direktno u glavu i bez zavlačenja

Ako tražimo najzanimljivija imena bendova na našoj sceni, mislim da bi se najbolje bilo usredotočiti na punk jer tamo ima svega… Od Biciklića preko Mrtvog Tuđmana pa do Kurvi.

Kurve su zagrebački hardcore/punk rock band koji je nastao 2012. Od tada, iza njih su dva EP-a (također specifičnih imena) “Kurve su bolje majke” (2012.) i “Sjebane pjesme” (2014.), tako da je bilo logično da u 2018. ponovno dobijemo neko izdanje od njih. Prava šteta što je to opet ‘samo’ EP s pet pjesama. Za četverogodišnje pauze, možda je bilo vremena i za ‘pravi’ album.

Pet pjesama je posloženo u 11:37 minuta što samo dokazuje koliko su Kurve britke i odmah udaraju u glavu, bez ikakvog zavlačenja. U tim dvominutnim pjesmama, rifovi pršte, deranje je na nivou i sve se čini kao uragan koji je došao, pokosio sve pred sobom i netragom nestao.

Uvodna je ujedno i naslovna pjesma albuma koja govori o trenutnoj socio-političkoj situaciji kod nas. Svi su tankog fitilja i žele promjene, ali jednostavno nemaju snage (ili muda) pokrenuti se i napraviti taj prvi kotačić promjena “Još se može popraviti šteta, sve još stignem, a opet čekam”.

Baza tekstova u sljedećim pjesmama je slična što i jest konačno poanta punka, otpor establišmentu i poruka za pobunu. Ovakvom izvedbom gdje sve izgara, dobivaju tu fluidnost i pokazuju da punk i u ovakvoj žestokoj varijanti itekako ima prostora kod nas.

Možda ovaj album neće biti među najboljima na kraju godine iz očitog razloga jer će ga premalo ljudi čuti, ali sasvim je sigurno da su Kurve na pravom putu u ispucavanju bijesa kojeg drže u sebi. “Na obali sreće” je super hardcore album vrijedan pažnje, 11 minuta čiste energije i pola minute laganog kabaretskog uvoda u posljednjoj “Male pobjede”. Idealan omjer, rekao bih.