Kurve, droga i okidači sa zagrebačkih ulica

    10594

    General Woo & Nered

    Baš je lijep ovaj svijet

    Datum izdanja: 01.08.2005.

    Izdavač: Morris Studio / Aquarius Records

    Žanr: Hip-hop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Kill debill
    2. Kuc kuc ko je?
    3. Glock
    4. MC To The Fullest
    5. Hrvatski idol
    6. Konji i budale
    7. Baš je lijep ovaj svijet
    8. Sex i grad
    9. Još uvijek gorim za ljubav
    10. Tako brijemo mi
    11. Di je kamera (skit)
    12. Među nama
    13. Tu je kamera (skit)
    14. Pokaži ljubavi malo
    15. Opet vozimo
    16. Neprijatelju
    17. Nema predaje
    18. Drugi dio priče
    19. Navikni se na život

    U svijetu hip-hopa nije čudno da se nađu dva MC-a i odluče zajedno napraviti album. Kako je Woo raskrstio s Targetom, a Nered se odmaknuo od Stoke, eto, našla se njih dvojica skupa u studiju. Ovaj album je bio toliko najavljivan te se od njega očekivao toliki bum. Finalni rezultat? Produkcijski izvanredan. Lirički katastrofalan.

    Meni su General Woo i Nered uvijek spadali u onu slabiju stranu u svojim bendovima. Target je i lirički i izvedbom išao puno dalje od Wooa, a slično je i sa Stokom ukoliko ga usporedimo s Neredom. No, budući da su si Woo i Nered puno bliži i tematski i kvalitetom rapa, očekivala sam da se onda taj njihov sklop biti pun pogodak. Prevarila sam se.

    Woo i Nered nam ovim albumom poručuju da su dvije lude ‘kmice ‘koje samo ‘vuku lajne’, bare žene i glavni su gangsteri u Zagrebu. Nisam ljubitelj gangsta rapa, no mogu ga poslušati. Ali, pobogu, kada se dva Hrvata nađu u Hilfinger majčicama i glume dva nigga gangstera koji pričaju o pucanju na kvartu, to je zaista žalosno. Kada se Bronx preselio u Zagreb? Ne znam je li mi teže povjerovati u to ili u priče o brojnim ženama koje ‘nisu drolje, samo se brzo predaju‘. Dakako, to jest lirika, to jest sve mašta, ali mašta ima svoje granice.

    Muziku podržava

    Njihov prvi singl je “MC To The Fullest” gdje gostuje El Da Sensai, nekadašnji član The Artifactsa. Osim njega, na albumu ima još pjevačkih gostovanja. Tako se na “Još gorim za ljubav” našla Nina Badrić (koja očigledno ne može pjevati ukoliko se u imenu pjesme ne nalazi ‘ljubav’). “Još gorim za ljubav” je jedina pjesma ljubavne tematike na ovom albumu gdje naravno opet naši protagonisti ispadaju frajeri.

    Ivana Kindl pjeva na “Među nama” (iznenađujuće da pjevačica tolikih vokalnih mogućnosti pjeva toliko žalosnu dionicu na još jednoj pjesmi o ničemu – “daj suši i saki kad se faki u paki”). Gostuje i Sane iz Songkillersa na “Sex i grad” dok se Mirza XL iskazao na “Nema predaje” i “Navikni se na život“. Na albumu se našla čak i Andrea Čubrić na “Pokaži ljubavi malo“. Uz nju se našao i Bota a.k.a. BALLAtician.

    No, Woo i Nered su se i u nekoliko stvari fokusirali na probleme s kojima se često susrećemo, od korumpiranosti i mafije na raznim položajima u državi (“Konji i budale“) do uličnih problema (“Neprijatelju“, “Druga strana priče“). Nisu to loše stvari, samo da izbace ‘okidače’ i ‘ganove’.

    Znam da na gotovo svakom hip-hop albumu moraju postojati skitovi. No, ne bi li ti skitovi, ukoliko se glume, trebali biti uvjerljivi? Na albumu imamo dva skita i intro “Kill debill“. Ideja nije loša, no naš glumac je toliko loš da je nužno pritisnuti ‘fast foward’. Slično je i s introm.

    Da ne bi ovo ispalo globalno pljuvanje, jer nije sve u lirici, moram pohvaliti izvanrednu produkciju. Album su producirali najjači producenti hrvatske hip-hop scene, Nace, Shalla, Dash, Koolade, a našao se i BabyDooks iz Bolesne Braće. Podloge su stvarno izvrsne, nabrijane i savršene za klubove. Ukoliko ne obraćate previše pažnje na tekstove, većina ovih stvari je idealno za stvaranje dobre atmosfere prije kakvog hop-hop nastupa.

    Budući da su Nered i Woo željeli da slušaoci pomno prate njihove tekstove, potrudili su se iste ispisati u bookletu. Ne znam tko je zaslužan za samo ispisivanje tekstova na izdanje, no taj bi zaista mogao na neki tečaj pismenosti. ‘Ljepa’, ‘gačice’, ‘ja ču doč’ su samo neki od primjera s kojima se susrećete čitajući sadržaj bookleta. Ne bi, također, manjkao i kakav tečaj engleskog.

    Sve u svemu, ukoliko na većini stvari apeliramo na glavne likove da korigiraju tekstove i usavrše flow, album bi bio izvrstan. Ovako, čak i ako uzmemo u obzir da se radi o gangsta rapu, daleko je od kvalitete koju sam očekivala. Vrlo daleko. ‘Spremni za rat’ Nereda i Stoke je bio daleko kvalitetniji i bolji u tom žanru. Nije sve u aroganciji, psovkama, uličnim fajtovima i ganovima. Nažalost, vjerujem će ovaj album, upravo radi Nekijevog bahatog stava i Wooovog ‘ja sam dečko s ulice’ stila, ostati na dnu ladice.

    Muziku podržava