Kuharska tehnika funk popa

Funk nikad nije u pravom obujmu saživio u nas, pa su tako mnogi funk bendovi ostali negdje sa strane, a to bi mogli reći i za Teriyaki koji su tek nakon 15 godina izdaju svoj prvijenac.

Odlično je vrijeme za objavljivanje albuma jer sada svatko može objaviti svoje pjesme, a u slučaju Teriyakija možemo samo reći da su predugo čekali jer da je album izdan u vrijeme The Bastardza i neprikosnovenog Dine Dvornika sigurno bi jače odjeknuo nego sada.Pjesme na “Revoluciji svijesti” balansiraju između funka i popa s čestim elektronskim dodacima, a rezultati su ‘šareni’; dio pjesama ostaje u žanrovskoj odrednici i one zvuče najbolje, dok onaj dio pjesama kojima je pop glavni oslonac zvuče podosta isforsirano u želji za ‘pogađanjem hita’. Takav nesrazmjer se vjerojatno očitije zbog dužine rada na albumu, budući da su se s vremenom razvijali, a neke pjesme nisu htjeli odbaciti.

Kada su ‘svoji’, tada i najbolje zvuče što dokazuje singl “Ili jesi ili nisi” koji je i nositelj cijelog albuma. S druge strane preostali singlovi nisu u toj mjeri jaki, pa uvodna “Space disco” odmiče u discoidnije funk vode, dok “Superman” spada u onaj dio gdje pop dominira i spada među najlošije momente albuma. Ostatak albuma ipak pretendira biti više funk nego pop što u konačnici daje sasvim solidan album.

Album “Revolucija svijesti” bi mogli podijeliti na dva dijela, prvi dio je lošiji i drugi koji je zanimljiviji. Rijetko viđamo takvu situaciju na albumima, posebno kad uzmemo u obzir da su svi dosadašnji singlovi iz prvog dijela albuma. Najbolje pjesme počinju sa skladbom “Ili jesi ili nisi” kada album saživi u pravom smislu.

Možda je to i najbolji povod za preslušavanje albuma kad najbolje pjesme nisu još otkrivene s promotivnim spotovima…