Krv našeg planeta na rukama modernog metala

Od nenadjebivo dobrog albuma, ljude više može veseliti samo činjenica da neki bend konstantno raste i svakim novim albumom nadmaši prethodni i, što je još važnije, zadovolji slušatelja. Nekoć kraljevi američkog undergrounda – God Forbid, odlučili su uspješnošću pratiti srodnike sa scene i izbaciti album koji bi se trebao ucrtati negdje u gornjem domu ovogodišnjih izdanja.

“Earthsblood” potvrda je njihovog truda i pokazatelj da God Forbid nisu slučajno već godinama jedan od cjenjenijih ‘mlađih’ bendova. Ok, imali su tešku zadaću nadmašiti odličan ”Constitution Of Treason” pa im nije bilo lako ‘ispuniti vlastite cipele’, ali ovo će definitivno biti dovoljno da fanovi opet prožive jedne od najboljih trenutaka ovog benda.

Mješavina dvije gitare opet je kao povezana pupčanom vrpcom (budući su gitaristi braća, nismo ni daleko od toga), pa smo dobili uvjerljive i zanimljive riffove. I to je vjerojatno opet najveća snaga benda. Metalcore protkan švedskim minijaturama već na početku je prezentiran na “The Rain“, a malo staromodnog metal pristupa otkrila je “Empire Of The Gun” s vojnom temom i melodičnim refrenom.

Što se urlanja i deranja tiče, to je ovdje zastupljeno u tipičnom God Forbid stilu, a nekoliko stvari (posebno sporija “The New Clear“) pjevne dijelove približavaju stilu Daron Malakiana iz System of a Down i Scars on Broadway, pa čak i pjevnom Mastodon. Takvi dijelovi, a i tipična Killswitch Engage ideja i struktura najviše se vide na ljigavijoj “Walk Alone“. Nije loša stvar, ali najviše odskače od ostatka albuma.

Najkompletniji je ponovno kraj albuma i dvije epske stvari – “Earthsblood” i “Gaia“, koje broje 9, odnosno 7 minuta i prolaze od sporijih clean laganih do blackerskih dijelova. Da se samo ne nabrajaju pjesme, možda nije loše spomenuti ekipu oko benda. Producent Eric Rachel (iz Atreyu) zadužen je za metalcore ‘gazionu’ i pokoji dosadni aranžman, Christian Olde Wolbers (Fear Factory) dobro je posložio vokale, a Jens Borgen (radio sa Opeth i Amon Amarth) je sve smiksao u resku gitarističku sliku.

Osim njih, svirački je bendu pomogao klavijaturist iz progresivnih metalaca Symphony X (na “Bat The Angels“), na uvodu “The Discovery” i tata od gitarista, popularno zvan Dad Forbid, dok su na odličnoj “Shallow” solaže odsvirali gitaristi iz benda The Absence.

God Forbid opet su složili kombinaciju s kojom će zadržati svoj teško stečeni status, a i dalje će stajati negdje uz bok Shadows Fall, Lamb of God i Triviumu koji bi slično zvučao da koketira s metalcoreom. Razbijački riffovi i gitarističke dionice i ukrasi su ono što me najviše veseli kod ovog benda, a sada svi možemo biti malo preplašeni jer je i službeno objavljeno da jedan od braće – Dallas Coyle – odlazi iz benda (zamjenjuje ga Kris Norris iz Darkest Hour).

Sudeći po kemiji koju su gajili na njihovih 12 zajedničkih žica, postoji šansa da neke stvari krenu nizbrdo. No, nadajmo se da neće.