Kruna razočarenja

    1239

    Wolfmother

    New Crown

    Datum izdanja: 23.03.2014.

    Izdavač: wolfmother.bandcamp.com

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. How Many Times
    2. Enemy Is In Your Mind
    3. Heavy Weight
    4. New Crown
    5. Tall Ships
    6. Feelings
    7. I Ain’t Got No
    8. She Got It
    9. My Tangerine Dream
    10. Radio

    Nakon četveromjesečne pauze s Wolfmotherom, koja je bila ispunjena djelovanjem i objavljivanjem albuma pod Stockdaleovim imenom, gazda benda odlučio je nastaviti s bendom, mijenjajući postavu s kojom je snimio “Keep Moving” izostavljanjem Eliotta Hammonda iz nastavka rada benda.

    Uz ovu manju promjenu postave, ne pretjerano iznenađujuću, uzmemo li u
    obzir da je Stockdale jedini član benda koji je radio na svim albumima,
    “New Crown” je prvi samostalno objavljen, korištenjem servisa bandcamp.

    Pet godina nakon razočaravajućeg “Cosmic Egg“, Stockdale se potrudio još više razočarati. Iako je “New Crown” idejno korak ispred prethodnika, katastrofalna produkcija i dojam (koji vjerojatno nije daleko od istine) da su sve pjesme snimljene iz prvog pokušaja vrlo vjerojatno će ga smjestiti u povijest kao najslabiji album Wolfmothera. Mračnije atmosfere s “Cosmic Egg” ostavljene su po strani, te je “New Crown” nabijen pozitivnim hard rockom, što ga čini puno bližim debitantskom “Wolfmother“, dok ga od njega dijeli nezainteresiranost za rad na albumu.Stavimo li prethodnu priču u kontekst s jednostavnim coverom albuma, moguće je pretpostaviti kako je Wolfmother htio dati što prisniji, slušatelju bliži album, međutim, slušanje raštimanih instrumenata i povremenog pucanja vokala je previše, čak i za takvu ideju, te je album puno preciznije opisati kao demo, nego službeno LP izdanje. Uz to je i ugodnija produkcija nešto s čime bi trebalo ući u završnu fazu oblikovanja albuma, a ne iz nje izaći nje s izraženim šumovima bubnjeva i gitara. Tako povremeno iznadprosječna široka suradnja basa i bubnja, zahvaljujući lošoj produkciji, koju je nemoguće dovoljno naglasiti, nepovratno stoji na istom mjestu kao i onda kada ritam sekcija pruža osnovnu pratnju pjesmama.

    Dokaz kako i ovako slaba ostvarenja mogu imati svoje trenutke su za Stockdalea karakteristični domišljeni riffovi, proizašli iz radionice Zeppelina, začinjeni sabbathovskom atmosferom, te u pjesme uobličeni plantovskim vokalima. Jedina pjesma koju bi trebalo posebno izdvojiti je kompozicijski složenija “Tall Ships“, nošena orijentalnim klavijaturama, sabbathovskim riffom, te na albumu najvišim vokalnim dionicama. S druge strane, najslabiju pjesmu albuma puno je teže izabrati, a izbor predvode “I Ain’t Got No“, stonerska verzija kombinacije Stonesa i Kyussa, zatim nezanimljiva, raštimane gitare “Tangerine Dream“, te mlaki punk pokušaj “Feelings“, koji u konačnici izaziva podsmijeh.

    Stockdaleov prepoznatljivi visoki vokal, te smisao za riffove ga svrstavaju među glazbenike čiji je rad poželjno pratiti, neovisno o tome što o njegovim dosadašnjim djelima mislimo. Bez obzira na moguću dobru prodaju albuma, strogo kritički gledano, za Stockdalea gore ne može, te ostaje pitanje hoće li ga 45 minuta odbojnog materijala natjerati na promjene. Iskreno se nadam da hoće jer je svakim idući albumom lakše nadmašiti “New Crown”, nego ga učiniti od njega slabijim.

    Muziku podržava