Krešo Bengalka “Prvak tvrdog đira”: 36 u kičmi, još uvijek ista tvrda spika

Polako zazivam kvalitetno hip hop izdanje. Marčelova „Nojeva varka“ i “IVAN” Bore Balboe stari su već osam mjeseci, “Mandela Effect” Hiljsona Mandele vani je još od svibnja. Iako je i u međuvremenu bujala hip hop scena, gotovo sve što je izašlo iz nje bilo je prosječno, a hitova poput „Debila“ 30Zone i Kukusa ili „JBG“ Marčela, gotovo da i nije bilo. Situaciji na regionalnom hip hop platnu, došao je doprinijeti Krešo Bengalka, koji je krajem srpnja objavio svoj album „Prvak tvrdog đira“. „Prvak tvrdog đira“ došao je nakon nekoliko singlova, a već su singlovi dali naslutiti da će biti onako kako se i očekuje od Bengalke – tvrdo.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Krešo Bengalka (@kresobengalkaofficial)

Krešo Bengalka definitivno slovi kao jedan od najpoznatijih repera s ovih područja, najprije je obožavatelje skupljao kao član Kiše metaka, a nakon toga i svojim samostalnim radom. Iza sebe ima već jedanaest albuma, što samostalnih, što kao član grupe. „Prvak tvrdog đira“ Bengalkin je samostalni album koji započinje pjesmom „Inat“. „Inat“ doista jest izrazito tvrda pjesma, „Prvak tvrdog đira“ ima jak rap uvod stvoren za maženje želja ljubitelja rapa. Krešo Bengalka „Inatom“ nudi izvorni, čistokrvni i ogoljen podžanr hip hopa kakvim ga se opisuje u udžbenicima glazbene teorije.

Svoju tvrdoću Bengalka zadržava i na „Mukte Garim“, ali se njegovo surovo repanje zaokružuje neuobičajenim beatom koji cijelu situaciju čini zanimljivom. Bengalka pjesmom pokazuje da će beatovi na ovom izdanju uzeti sav show, a da dođe do željenog rezultata, zakazati neće ni stihovima. „Mukte Garim“ spada u pjesme koje se zvukovno odvajaju od svega što smo dosad mogli čuti, ali bez obzira na trenutke u kojima se doima da je Bengalka kreativno potpuno skrenuo u neistražene tunele koji možda na prvu ne funkcioniraju glatko, slušatelja vrlo brzo uvjeri da pjesma treba zvučiti točno tako, a polupjevni dijelovi pjesme, već su utaboreni u uhu.

„Gdje je stari Krešo?“ jedan je od komentara ispod pjesme „Bunda“ koja je izašla kao singl prije jedanaest mjeseci. Iako su mišljenja obožavatelja podijeljena, Krešo Bengalka „Bundom“ još uvijek ostaje na svojoj razini. „Bunda“ jest pjesma koja bi, zbog svojeg mainstream zvuka, zasigurno godila većoj količini ljudi. Refren nije tvrd kao što to inače biva, no versovi zadržavaju Bengalkinu tvrdoću. Stipe Srdela feature je na „Bundi“, a s obzirom na to da mu to nije jedino pojavljivanje na albumu, već prvom pjesmom dokazuje da će funkcionirati s Bengalkom.

Četvrta pjesma, „Tokyo“, dolazi uz videospot jednako kao „Inat“ i „Bunda“. Za Bengalku se može reći da se čvrsto drži rapa bez obzira na trendove srodne njegovu žanru te iako „Bundom“ skreće iz ‘pravog’ rapa, „Tokyom“ mu se vraća. „Tokyo“ je sastavljen od sporijega repanja i inovativnog beata te je najbolji pokazatelj Bengalkine kvalitete. „Prvak tvrdog đira“ već četvrtom pjesmom daje do znanja da iza njega stoji čovjek s iskustvom koji je svoje izdanje usmjerio prema smjeru koji su obožavatelji željeli.

„Šuti muči“ zvukovno je primjer tipične rap pjesme u kojoj se refren odvaja od kitica, a rastavljamo li pjesmu na sitnije dijelove, ona se ponovo ističe dramatičnom melodijom koja stvara atmosferu sličnu onoj iz filmova poput „Južnog vetra“. U istom rap tonu nastavlja sa „Spa“ na kojoj se može čuti i Padre Pakessa. Bengalka je za „Spa“ napisao neke od svojih najrealnijih i najboljih stihova s albuma. U jednom stihu pogađa u sridu govoreći da upravo tu pjesmu pališ kad zaželiš se rapa. Činjenicu da stalno stvara tvrde pjesme opravdava time što nema novih baza, a nove baze ni ne treba. Bez obzira na broj glazbenih godina u njegovim nogama, žar za rapom još uvijek gori, a on se najbolje ocrtava u tome što je Bengalka pružio pred nas.

„Semifreddo“, sedma pjesma s izdanja, poprima mainstream zvuk svojim refrenom, no Krešo je ponovo nepokolebljiv. Kitice ostaju rap, a osim njega, na pjesmi su versovi Srdele i Cunamija. Trojac funkcionira zajedno, Cunami uvodi prizvuk trapa koji tek tragovima prelazi granicu rapa i trapa. „Semifreddo“ zbog svoje zvučnosti i ubacivanja trapa moj je favorit s albuma. Kombinacija trapa i rapa funkcionira gotovo besprijekorno. Stipe Srdela surađuje s Bengalkom i na pjesme „El Machete“ koja odaje ulični, tvrdi rap osjećaj, gotovo isti kao i „Šuti muči“. „El Machete“ odlazi još dublje u rap, beatovi ponovo čine pjesmu još boljom, a pogleda li se na nju s perspektive prosječnom glazbenog konzumenta, vjerojatno neće doživjeti potpuno prihvaćanje od mase, što i ne treba.

„Kurvin seen“ dakako ima najzanimljivije ime, a iako naslov aludira da u nastavku slijedi izrazito toksična pjesma za žene, ona to nije, već zadržava određeno poštovanje prema ženskom spolu. Krešo Bengalka ima sposobnost posložiti pjesmu, da bez obzira na monotonu dikciju koja mu je ponekad obilježje, učini slušatelja zainteresiranim za nju zbog kombinacije beata i rapa. „Türlich“ je s druge strane nabrijana party rap pjesma začinjena s malo zvuka disko hitova devedesetih.

Pjesme slijedi „Caffe Bar“, svojevrsna ispovijest Kreše Bengalke kao ugostitelja. „Caffe Bar“ prva je pjesma koja očito naginje slušatelja da promatra rap kao priču, a glazba se, ovog puta, stavlja u drugi plan. „Tetris“ u suradnji s Batmanom 3000 i Srdelom ugođajem je slično „Türlichu“, pjesma podiže raspoloženje, a isti nabrijani osjećaj izaziva i „Jeke“. Posljednje pjesme dokaz su da su Bengalki beatovi najjače oružje.

Svoje izdanje završava pjesmama „Klasik“ s Danteom Dramom i „Adio“ sa Stipeom Srdelom, Antoniom Makinjom. „Klasik“ klasično govori o drogi i realnosti življenja u Hrvatskoj. „Prvak tvrdog đira“ zaključuje stihom iz posljednje pjesme „Adio, odoh u svit!“.

Krešo Bengalka spojio je petnaest pjesama u svoj album, a upravo se taj odabir čini kao pravi. „Prvak tvrdog đira“ izdanje je za ljubitelje rapa, za sve one koji se osjećaju zatočeni u moru autotunea, za sve one koji zazivaju rap kakav je nekad bio. Krešo Bengalka jako je glazbeno ime koje je upravo opravdalo sve poštovanje koje oko njega postoji. „Prvak tvrdog đira“ sastavljen je od boljih i lošijih pjesama, no ni jedna koju je Bengalka pustio u javnost nije potpuno loša. Bengalka će ovim izdanjem zasigurno zadržati staru i stvoriti novu bazu fanova koja možda neće biti velika kao što bi to bilo da je ovakav album objavio prije desetak – petnaestak godina. U svakom slučaju, dobili smo rap album o kojem će se još pričati!