Krenuo južno, završilo prilično tužno

Elvis Costello je svoj zadnji album “The Delivery Man” zamislio kao koncept, uglazbljenu priču o dostavljaču koji zavodi tri žene različitih dobi i prošlosti. On ga je također zamislio i kao putovanje na američki Jug (uostalom, i snimio ga je u Sweet Tea Studio u Oxfordu, Mississipi). Kao uranjanje u mit i tradiciju američke glazbe, u blues, country i soul. No konačni rezultat je poprilično različit od početne ideje.

Negdje po putu je Costello napustio zamišljeni koncept tako da je u suštini od čitave priče ostao samo naziv albuma i njegov cover s pick up kamiončićem. A na put za Jug je definitivno ponio krivu prtljagu – preispolirane stihove i ‘suviše-tradicionalnozvučeće-da-bi-bile-autentične’ melodije. OK, to stremljenje njujorškog (s naglaskom na pridjev ‘njujorški’ i svim značenjima koji taj pridjev u glazbenim okvirima u sebi nosi) autora da nam prezentira svoju viziju američkih glazbenih korijena katkad postiže prilično dramatične rezultate (“Country Darkness”), no u većini pjesama na albumu Costello zvuči i djeluje prepedantno i preukočeno u iznimno opuštenom okruženju.

Pa tako, recimo, štektava, mucava izvedba na “Button My Lip” zvuči isuviše uvježbano, akademično, samim tim i nedovoljno uvjerljivo. Costellovom ziheraškom pristupu čista su suprotnost The Imposters, bend koji ga je vjerno pratio na posljednjim turnejama. Impostersi svoju pravu snagu pokazuju u pjesmama “Bedlam” i “Needle Time” ostavljajući dojam dinamičnog i glazbeno inventivnog benda punog žestine i bijesa koje umiju kontrolirati. Ima još jedna svjetla točka na ovom albumum, a to su dueti s Emmylou Harris na “Nothing Clings Like Ivy” i “Heart-Shaped Bruise” te posebno sa Lucindom Williams, čije je duboko, agresivno režanje na “There’s A Story In Your Voice” u skladu s barskom frkom koju provociraju Impostersi, a istovremeno potcrtava u kojoj je mjeri Costellov glas premiran i preuvježban.

Sve ostalo navodi na zaključak da “King Of America”, Costellov album iz 1986. godine, i dalje ostaje kralj među onim albumima na kojima se Elvis uhvatio ukoštac s američkom glazbenom tradicijom pokušavajući je interpretirati na sebi svojstven način.