Kreativnost Frusciantea ne posustaje

    2461

    John Frusciante

    Curtains

    Datum izdanja: 01.02.2005.

    Izdavač: Record Collection / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Past Recedes
    2. Ascension
    3. Lever Pulled
    4. A Name
    5. The Real
    6. Control
    7. Your Warning
    8. Anne
    9. Hope
    10. Time Tonight
    11. Leap Your Bar

    Album “Curtains” najsvježije je, iako ne baš i osvježavajuće, samostalno izdanje gitarista grupe Red Hot Chilli Peppers, John Frusciantea. Riječ je o šestom albumu koji je nastao, u kreativnom i stvaralačkom smislu vrlo plodnih poslijednih godinu dana u kojoj je objavio čak četiri studijska albuma.

    “Curtains” sadrži 11 relativno kratkih pjesama koje su stisnute u 33 minute ukupnog trajanja albuma. Već pri prvom preslušavanju albuma za uho vam mogu ‘zapeti’ tri skladbe, uvodna “The Past Recedes” s klasičnim Dylanovskim, ‘akustičnim’, prizvukom zatim “Anne” koju bi mogao izdvojiti i kao najkvalitetniju skladbu na albumu te magičnu “Ascension” u kojoj se uvelike inspirativno oslonio na George Harrisonovu uspješnicu “My Sweet Lord”.

    Pjesme su melodiozne i lagane, neke o njih obilježene dugim pauzama između stihova, a poseban dojam ostavlja i čisti, gotovo anđeoski glas Frusciantea.

    Što se glazbenika tiče treba svakako istaći gostovanje Omar Rodrigueza gitarista grupe The Mars Volta, te Carla Azara bubnjara grupe Autolux, uz njih na basu je svirao Ken Wild. Sam Frusciante svira na čitavoj paleti instumenata od električne i bas gitare preko sintesajzera i klavira do melotrona te se uz sve to potpisuje i kao producent albuma.

    Muziku podržava

    S obzirom da je grupa Red Hot Chilli Peppers vrlo energična s izraženom i prepoznatljivom žestinom u svojim pjesmama i nastupima mnogi bi mogli očekivati da se isti žar prenio i na ovaj samostalni uradak Frusciantea. No album je upravo suprotan tome i moglo bi se reći da je u njemu sadržano sve ono što RHCP nisu, više teži Cat Stevenovskom štihu nego li razvratnom i buntovnom Pepperovskom.

    Uostalom zašto bi i morao zvučati kao RHCP i zašto bi se ograničavao u svojoj kreativnosti? Stvarno se divim Fruscianteovoj sposobnosti da stvori tako mnogo različitih albuma u tako kratkom vremenskom periodu s kojima je izgradio vlastiti glazbeni image potpuno neovisan od onoga stečenog u RHCP, a što osobito dolazi do izražaja na albumu “Curtains”.

    Muziku podržava