Kreativna kombinatorika

    1655

    Thrice

    Vheissu

    Datum izdanja: 18.10.2005.

    Izdavač: Island Rec. / Aquarius Records

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Image Of The Invisibile
    2. Between The End And Where We Lie
    3. Earth Will Shake
    4. Atlantic
    5. For Miles
    6. Hold Fast Hope
    7. Music Box
    8. Like Moths To Flame
    9. Of Dust And Nations
    10. Stand And Feel Your Worth
    11. Red Sky

    Novi, četvrti po redu album kalifornijskog kvarteta Thrice, nastavak je progresa u njihovom stvaralaštvu. Naime, bend koji je do prošlog albuma “The Artist In The Ambulance”, slovio tek kao ‘jedan od’ post HC bendova, upravo je njime dokazao da u sebi ima akumuliran ogroman potencijal. Kojeg je definitivno izbacio na novom albumu, kroz miks post HC-a, post punka, alternativnog metala i nu rocka. Koji je, pa gotovo bi se moglo reći, perfektno aranžiran, odsviran i produciran.

    Upravo je takav razvoj situacije, Thriceovce katapultirao iz gomile nezanimljivih američkih bendova, koji nešto kao sviraju, a popularnost stječu uglavnom među adolescentima, kojima pjevaju o pokvarenosti društva. S ovim bendom slučaj nije takav, jer je očito da oni debelo promisle prije nego nešto kažu, odnosno otpjevaju.

    A upravo je pjevanje najjača strana ovog albuma. Frontman Dustin Kensrue ima genijalan glas, s kojim bez problema odrađuje jednostavnije, ali i najzahtjevnije vokalne dionice, kojih nije malo, što se može zaključiti i po kombinaciji stilova navedenih ranije u tekstu. Moram također napomenuti, da su, osim klasičnih gitarističko-bubnjarskih prezentacija, u neke pjesme efektno implementirani klavijaturistički aranžmani, koji emocijama nabildanom materijalu, dodaju traženu dotu atmosfere.

    Kako se unutar set liste, koja se sastoji od 11 naslova, može pronaći podosta dobrih, čak i vrlo dobrih, u kojima se isprepliću navedeni stilovi, izdvajam tek dvije, koje mi se čine nešto drukčije. To su: emotional balada “Atlantic” i “For Miles” – pjesma srednjeg tempa, koja u uvodu zvuči kao skinuta s nekog novijeg Stingovog albuma, poglavito u vokalnom dijelu, da bi se ubrzo preformulirala u pravu HC žesticu.

    Premda se ne svrstavam u prevelike štovatelje bilo kojeg od gornjih stilova bilo u pojedinačnoj ili u izmiješanoj formi, moram priznati da ih je Thrice dosta dobro ‘izmuljao’, i ne preostaje mi drugo nego da ovaj album preporučim svima koji imaju suprotan ukus od mojeg. Siguran sam da će biti zadovoljni njime.

    Muziku podržava