Kratko, ali ne baš slatko

    1397

    Karen O

    Crush Songs

    Datum izdanja: 09.09.2014.

    Izdavač: Cult Records

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ooo
    2. Rapt
    3. Visits
    4. Beast
    5. Comes The Night
    6. NYC Baby
    7. Other Side
    8. So Far
    9. Day Go By
    10. Body
    11. King
    12. Indian Summer
    13. Sunset Sun
    14. Native Korean Rock
    15. Singalong

    Crush Songs” solo je prvijenac pjevačice najpoznatije kao članice njujorškog benda Yeah Yeah Yeahs.

    Album je nastao prije dosta godina, točnije tijekom 2006. i 2007. godine, kada ga je Karen O uz pomoć gitarista Imaada Wasifa snimila u svom domu. Razlog zašto je odluku o lansiranju albuma donijela tek sada vjerojatno se nalazi u potvrdi koju dobiva prepoznavanjem njezinog takvog rada kroz ovogodišnju nominaciju za nagradu Oscar njezine pjesme “The Moon Song”.

    Ta pjesma koja je u osnovi kratka ljubavna balada uz pratnju gitare, sadrži sve ono što čini kostur cjelokupnog sadašnjeg albuma Karen O, a to su kratke pjesme. Album sačinjava petnaest pjesama gabarita do dvije minute i dvadesetšest sekundi najviše, što dodatno betonira pretpostavku o krilima koje joj je donijela činjenica iz nominacije spomenute pjesme, a to je da će i takva njezina jezgrovita i lo-fi prezentacija pronaći siguran put do svojih slušatelja.Pjesme albuma su najjednostavnije rečeno ljubavne i govore o strahu proizašlom iz sumnje je li moguće nakon ljubavnog kraha zaljubiti se opet. Album ostavlja dojam kontradiktornosti, koncept je što ujedno očarava i razočarava.

    Razočaravajuće u tom konceptu je sirovost zvuka i škrtost izričaja za koji moraš biti dovoljno smion ili blesav da ga uzdižeš na pijedestal nečega dostojnog da uopće bude razmatrano i opisano kao pjesma. No opet, oduševljava to što savršeno predstavlja određenu tupost i nemogućnost veće percepcije doli te ogoljene kad se nalaziš u trenucima u kojima se i sama autorica našla prilikom stvaranja pjesama, a to su trenuci razočarenja.

    Muziku podržava

    Trenuci koje je zapravo na takav način, nenakićeni, uspjela predstaviti krajnje iskreno jer što zapravo ljubavni krahovi jesu nego samo par mahom nedovršenih misli, nekih mekih i nježnih kao u pjesmi “Sunset Sun” ili prijekorno oslobađajućih kao “Love’s a fucking bitch” u pjesmi “Rapt“, a svih uhvaćenih ponekom lijepom notom ili rastrzanih nekim distorzičnim riffom. Tuga nije nauka, a kad smo s njom realni, rijetko je ljepša od ove kakvom je Karen O na svom albumu predstavlja.

    Dodatne zanimljivosti koje album nosi su na trenutke neodoljivo podsjećanje pjesme “Body” na pjesmu The Flaming Lipsa “Yoshimi Battles the Pink Robots, zatim ‘polu obradu’ pjesme The Doorsa “Indian Summer” i pjesma “King“, koja je očito posvećena kralju popa Michaelu Jacksonu.

    Svih dvadesetšest minuta koje nam Karen O na svom prvijencu nesebično nudi su u konačnici jedan divan poklon za dokone obožavatelje koje vole voljeti sve što njihovi glazbenici idoli rade, dok će ostali vjerojatno vrlo rado čekati (ili ne) ipak njezin drugačiji, bogatiji, odrješitije ruke, dakle svakako duži uradak.

    Muziku podržava