Krankšvester
Krankšvester IV
Datum izdanja: 20.12.2017.
Izdavač: Samostalno izdanje
Žanr: Elektronika, Hip-hop, House, Rock, Trap, Trash
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Lijepa naša Hrvatsko, čini se da je prošlo vrijeme Dječaka: najzajebanija kritika u Rvata dolazi iz prljave jezičine Krankšvestera. Svoj najdinamičniji, neupitno bizaran i sirov album (kakvog se i očekuje iz kotlovine osiječkih provokativaca) – “Krankšvester IV” rade za narod (ili barem ostatak naroda cijepljenog od cajki).
Krankšvester dežurne dušebrižnike dižu na vulgarizme iz svakodnevice u privatnoj praksi sviju nas pokazujući nam pravo lice prosječne Hrvatske, neovisno o geografskoj lokaciji jer pogađaju univerzalne anomalije, ali i navike. Provokativnost im je najuzbudljivije sredstvo samopromicanja jer u tabuizaciji onoga što su zapravo svakodnevne trivijalnosti ukazuju na licemjerje i ispraznost hinjene korektnosti. Bilo da se radi o Maminju, propalim romansama, seksualnim i erotskim razočarenjima, ispraznosti, korupciji, nacionalnoj nepotističkoj nemani – Krankšvester nema filtera i zato prljavo uživamo u njima.
Taj moment u suvremenoj glazbi ni po čemu nije nov, ali svakako jest efektivan i efikasan, što su Dubioza kolektiv, kraljevi satire ali i samopromidžbe, pokazali nesebičnim dijeljenjem svog djela na internetskim prostranstvima. Internet ih je, ruku na srce, najviše i nadahnuo kao ultimativno odlagalište ljudskog šljama o kojem i pjevaju. Internet dokumentira i arhivira sveopću dekadenciju i biva riznicom tajni koje šatro pokušavamo čuvati jedni od drugih, ali ih s njime naposljetku podijelimo. Naravno, o internetu ih je podučila Dubioza, a o elementu šoka kao dominantnom propagadnom alatu Let 3 što će pokazati naturalistička sirovost tekstova i cinični trap pogled na otužnu stvarnost iz koje crpimo plejade opsesija: kult pornografije, hedonizam u opijatima, prevara i traženje smisla.
Krankšvesterova satira i parodija prosječnog, tipičnog, posttranzicijskog Hrvata teško je probavljiva dijagnoza hrvatskoga gena i hrvatskoga sranja u kojem smo naučili plivati do mjere da ga aktivno ignoriramo, a zagrcnemo se tek kad nam ga netko servira onakvo kakvo jest – bez uljepšavanja, drito u glavu. Samo tvrdokorno.
A tvrdokoran im je i kolaž zvukova koji namjerno grade na trashu u lepezi semplova poznatih pjesama u apsolutnom kontrastu s tekstovima zbog čega im moramo skinuti kapu za neverbalnu komičnu dimenziju četvorke koja će slušatelje polarizirati – ili ćete svršavati na njih ili se gnušati. Mi smo u prvom taboru. Samo ljubav. Samo tvrdo. Najtvrđe.
Poklonite se najbolesnijim vladarima domaćih pozornica 2018.