Kraljica se vratila

Nakon albuma “Love & Life” iz 2003. godine Mary J. Blige, kraljica hip-hopa i hip-hop soula vraća se na scenu možda i ponajboljim uratkom u svojoj karijeri, albumom “The Breakthrough“. Po kvaliteti s ovim albumom možda bismo mogli usporediti tek njezin debi iz 1992. godine “What’s 411?”, no to je bilo neko drugo vrijeme od kojega je, kako i sama kaže u pjesmi “Take Me As I Am”, sazrijela i postala ozbiljnija tako da je svaka usporedba s ranim radovima na ovaj način nepotrebna, a možda i besmislena.

Snažnija i odlučnija nego ikad Mary J. Blige predstavlja nam šesnaest predivnih stvari s kojima uglavnom cilja na naše osjećaje i emotivne slabosti. Strast, toplina, intimnost, drama, snaga, romantika, vjera, samo su neki od ugođaja koji prevladavaju ovim albumom a koji su predstavljeni na najljepši mogući način u vrhunskoj produkciji za koju je zadužena sama Mary J.

Krenimo samo od početne “No One Will Do” čiju je melodiju za potrebe probitka vlastitog albuma i samoga sebe upotrijebio NE-YO u stvari “Get Down Like That”, a koja na luksuzan i raskošan način otvara album. “Be Without You“, ultramega popularna R&B laganica uz koju je nemoguće zamisliti neki intiman trenutak djeluje istoga trena, a zasitnost je pojam koji nikako ne možemo povezati uz nju. Barem je takav slučaj sa mnom. Kada sam ju prvi put čuo pa sve do danas nezaobilazna je stvar kod svakog mog slušanja albuma i niti sad, nakon ‘ko zna kojeg preslušavanja albuma, ni najmanje ne postaje naporna ili izlizana.

Jednaka je situacija i s “MJB Da MVP” u kojoj gostuje 50 Cent, a koja vas svojom pozitivnom vibrom i nabrijanim stavom puni optimizmom i samopouzdanjem.

Suradnja s U2 u maestralnoj izvedbi njihovog velikog hita “One” dokazuje da Mary nije samo kraljica hip-hopa već i opće priznata glazbenica od velikog ugleda. Ovako osvježiti jedan od U2-ovih najvećih hitova može samo istinska diva. Vrhunac pjesme dolazi u dijelu gdje Mary J. s puno emocija i s velikom snagom pjeva “You say/Love is a temple/Love a higher law/Love is a temple/Love the higher law/You ask me to enter/But then you make me crawl/And I can’t be holding on“.

“Gonna Breakthrough” stvar je koju je najbolje slušati u kabriu dok lagano krstarite nekim gradom na obali u ovim toplim mjesecima. Lagani ljetni beat dobra usklađenost vokala i već spomenuta strašna produkcija od ove stvari čine pravu malu ljetnu bombu. Ista stvar odnosi se i na pjesmu “Baggage” samo što je pozitivan dojam još jači, a pjesma još nabrijanijia.

Definitivno jedna od najosjećajnijih, najemotivnijih, najsrcedrapateljnijih stvari na albumu pjesma je koje sam se na samom početku dotaknu, “Take Me As I Am“. Ekstra lagana R&B tema započinje laganim melodijama na klaviru koje nas uvode u priču o njoj i njezinim usponima i padovima, uspjesima i razočaranjima, traženju sebe i sazrijevanju. Pjesma je u kojoj bi se svatko od nas mogao pomalo pronaći.

Mary J još jednom nas snažno pogađa gdje smo najosjećajniji u pjesmi “Ain’t Really Love” i pita se “How can a man be so cold to a woman that loves him so?“.

Pjesme koje ću vam još natuknuti kao posebne jesu “Alone” s Dave Youngom i bonus track “So Lady” s Raphael Saadiqom.

Mislim da nakon svega ne moram posebno naglašavati da me ovaj album u potpunosti oduševio i da je petica jedina ocjena koju kod mene može dobiti. Mary J. Blige je još jednom potvrdila svoj status kraljice koji će s obzirom na pokazano, a i konkurenciju koje nema, još dugo nositi!