Devin Townsend Project
Epicloud
Datum izdanja: 24.09.2012.
Izdavač: InsideOut Music
Žanr: Metal, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Činjenica da je Devin Townsend jedan od najproduktivnijih rock/metal glazbenika današnjice neoboriva je, i po produktivnosti bi se s njim mogli uspoređivati, recimo, Neal Morse i Arjen Lucassen.
Osim što je već dva desetljeća kontinuitet scene, tome u prilog svakako
ide i podatak kako mu je ovo čak peti album od 2009. s Devin Townsend
Projectom, a petnaesti ukupno. Album je to kojim zaokružuje set izdanja
koje se jedno od drugog, kao uostalom i velika većina njegovih izdanja,
gotovo pa korjenito razlikuju.
“Ki” je rock album, “Addicted” moderni melodični heavy, ili kako je sam Devin rekao, ‘komercijalni metal’, oni su izašli 2009., a ‘true metal’ izdanje “Deconstruction” i “Ghost”, kojim dominira new age, prošle, 2011. Sva su ta izdanja objedinjena na “By A Thread – Live in London 2011”, box setu koji se sastoji od četiri DVD-a i pet CD-a, sa snimkama s koncerta u Londonu, na kojem su odsvirani svi spomenuti albumi. Iako je ideja za “Epicloud” nastala još tijekom snimanja konceptualnog albuma “Ziltoid The Omniscient” (2007.), koji govori o izvanzemaljcu Ziltoidu s planeta Ziltoidia 9, nema baš mnogo poveznica s njime, već više sa spomenutim kvartetom.
Očekivano, ne bi se mogao staviti ‘pod kapu’ jednog, konkretnog žanra, a najgrublje bi ga mogli opisati kao metal album inspiriran popom, kao underground inspiriran komercijalom. Iako, treba istaknuti kako ovdje ima značajnih utjecaja new-agea, hard, classic i progressive rocka, industrial metala s dosta ambijentale.
Također, važno je reći da “Epicloud” nije neki posebno kompliciran, predubok, preširok i preopsežan album, ali zato ima neku osobnu i posebnu čaroliju koja ga razlikuje od pojednostavljenih djela, koja uglavnom imaju svoje granice. Ovaj ih nema, a to, objektivno, i nije nešto neočekivano. Istina, ne može se reći da ima puno novih ideja, čak treba naglasiti da je po tome inferioran u odnosu na ranije, ali i one kakve prezentira, koliko god ih se doživljavalo istrošenima, poprilično su primamljivog i zaraznog karaktera. Puno je tu melodija, lepršavih, emotivnih, ali i psihodeličnijih, pa grubih, agresivnih, kaotičnih dijelova, jednostavnih, kao i uvrnutijih pjesama. Bez obzira na različitosti, lebdeća atmosfera u kontinuitetu prenosi optimizam, ali isto tako i neku pritajenu strepnju, nelagodu, osjeća se kontrast svijetlog s težim, tmurnijim epskim ugođajem, što albumu daje jaču dozu ‘unutarnje snage’.
Super raznovrsne vokalne sekcije najjači su, najznačajniji i najbolji segment albuma, bilo da se radi o Devinovom univerzalnom pjevanju, od onog nabijenog emocijama, inspiriranog opernim izvedbama, sve do vrišteće-razbješnjenog, o divnim, uglavnom umirujućim izvedbama Anekke van Giersbergen ili pak sveprisutnim, prekrasnim gospel zborovima, koji ‘razbijaju’ energične dijelove, a simbioza s mirnijim i sentimentalnijim im je gotovo savršena. Moć gitara i ovdje se nije mogla izbjeći, čujemo ih u varijantama s puno melodijskog izražavanja, ali i u modernijim, distorziranijim, grubljim i osornijim groove izvedbama. Dosta se koristilo syntheva, klavijature su izrazito ugodne, akustike ispunjene ambijentalom, dok su ritmičke sekcije svoj angažman, očekivano, uglavnom podredile kolektivnom, pa su tako angažiranije, glasnije, brže i dublje u raskalašenijim i napucanijim, a smirenije i manje nametljive u mirnim naslovima.
Neke su pjesme predozirane elektroničko-industrijalizirano-kaotiziranim zvukovima, pa ‘guše’ sound, prvenstveno vokale i gospel zborove, a neke zvuče kao da su nedovršene, i to bi se, generalno gledajući, moglo navesti kao najočitiji minus ovog izdanja. “Effervescent!” je uvodni instrumental s potpunom dominacijom gospela, “Lucky Animals” melodična pjesma s kabaretskim prizvukom, “Liberation” hardrockerska ‘pržiona’, “Save Our Now” lagan za slušanje i privlačan new age naslov, a poker melodičnih ‘aduta’ zaokružuje “More“, žestoka, ali naglašeno himnična pjesma s industrial podlogom, snažnim ženskim i muškim pjevanjima, malo jazzy utjecaja i finalnih syntheva.
“True North” je srednje brza, odmjerena pjesma s krasnim ženskim vokalima, emotivnim pianom, heavy riffovima, orkestralnim naznakama i umirujućim odjavnim gospelom, a “Kingdom” (inače nanovo snimljena pjesma s albuma “Physicist” iz 2000.) glasan je naslov s industrial riffovima, oštrim muškim vokalima koji na momente naginju ka operetskim izvedbama, glasnijim, sugestivnim Anetteinim i epskim zborskim pjevanjima, koja umiruju sveopću agresiju, te odjavnim space ugođajem.
“Where We Belong” je snažna gitarska, “Divine” nježna akustična balada, “Lessons” akustični instrumental koji se prelijeva u “Hold On“, čvršću baladu sa sjetnijim vokalima, a sound orgulja uvodi u posljednju pjesmu “Angel“, odrješit srednjeritmički naslov sa čvršćim gitarama, emotivnim ženskim, ozbiljnijim muškim i konstantom zborskih pjevanja, koja s pianom privode kraju i pjesmu i album.
Album s kojim Devin nije postavio nove standarde, s kojim nije sam sebi dao zadatak koji neće ili će teško moći riješiti i nadmašiti, ali je opet dokazao da je u stanju napraviti nešto što se neće moći usporediti ni s jednim njegovim i inim ranijim glazbenim djelom. To je njegova ogromna, monumentalna, kolosalna vrijednost i po tome je unikatan i specifičan. Jednako kao i njegova glazba, koja ne poznaje ni kriterije ni granice.