Kraljevima vraćena kruna

    923

    The Crown

    Dosmsday King

    Datum izdanja: 27.09.2010.

    Izdavač: Century Media

    Žanr: Death Metal, Thrash Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Doomsday King
    2. Angel Of Death 1839
    3. Age Of Iron
    4. The Tempter And The Bible Black
    5. Soul Slasher
    6. Blood O.D.
    7. Through Eyes Of Oblivion
    8. Desolation Domain
    9. From The Ashes I Shall Return
    10. He Who Rises In Might – From Darkness To Light

    Povratak ovih švedskih velikana na scenu zasigurno je vratio osmijeh na lica mnogih death metal fanova. Prošlo je sedam godina od objavljivanja njihovog posljednjeg studijskog izdanja, “Possedded 13”, a prekida kao da i nije bilo, vrijeme je tako brzo prošlo.

    Nastavili su tamo gdje su i stali, bez velikih promjena u njihovom glazbenom izričaju, s puno brzine, brutalnih izmjena thrash/death riffova, a promjena nije bilo niti u tekstualnoj tematici koja je uglavnom anti-religijska. Nažalost, povratak se ne odnosi i na Johana Lindstranda koji je ostao u svom sadašnjem bendu One Man Army And Undead Quartet, u kojeg je ‘uletio’ nakon raspada The Crowna.

    No stigao je zato novi čovjek, Jonas Stalhammar, koji je također ubitačan i pun bijesa u svojim vokalnim izražavanjima, i možemo ga smatrati dostojnom zamjenom za Johana.

    The Crown predstavlja novih deset pjesama, žestokih, razornih, a isto tako i punih melodioznih solaža, koje su uvijek bile karakteristične za ovaj bend. Četrdesetpetominutno rasturanje otvara naslovna pjesma “Doomsday King“, koja s “Angel Of Death 1839” i “Age Of Iron” ‘nosi’ sve pred sobom.

    Muziku podržava

    ‘Odsječeni’ pokreti glavom neminovni su, a raspoloženje se povećava kad iz zvučnika krene “The Tempter And The Bible Black“, sporija pjesma u kojoj gitare ‘cvile’, a Jonasovo manijakalno urlanje traje li ga traje, i od njega jeza prolazi kao u nekakvom horor filmu.

    Soul Slasher” je ‘tarapana’ u trajanju od tri minute, a “Through Eyes Of Oblivion” najbrža je i najžešća pjesma, ujedno i apsolutni favorit albuma. I tako sve do kraja albuma, kojim je The Crown dokazao i pokazao koliko je nedostajao i koliko je velika bila praznina dok ih nije bilo.

    0 Shares
    Muziku podržava