Kralj popa je živ, zdrav, ima 71 godinu i drma kao i inače

Jel’ Halid? Ili Robbie? A možda Cetinski? Ili mali Justin? Odgovor na pitanje tko je stvarni kralj popa u svijetu se desetljećima vrti između par imena od kojih su Paul MacCartney i Elton John najdulje u najužem izboru.

I dok Elton s “Diving Board” nije razočarao (najstrože rečeno), sir Paul se ukazao albumom “New“, hipermelodičnim visceralnim uratkom kojim sipa pop-trikove kao od šale, tako da se bitka singlovima i albumima ova dva velikana nastavlja. Jednostavno, John i Paul su i dalje najbolji svjetski pop-kompozitori, oba zaslužuju epitet živahni starčići u najpozitivnijem smislu riječi jer su zadržali svježinu i motivaciju za posao pop-autora, koji se uvijek više povezuje s mlađom generacijom muzičara.

Ako je prethodni album “Kisses On The Bottom” bio posveta svojoj generaciji, onda je “New” album za mlade u duši. Za “New” je sir Paul uzeo nekoliko producenata (Paul Epworth, Giles Martin, Mark Ronson i Ethan Jones) i konačan rezultat pokazuje da oni nisu trebali davati Paulu zaigranost i energiju, nego je samo oblikovati, što su oni korektno učinili. Paul je uvijek bio umjetnik koji je pazio na moderne trendove, tako da “New” ima naramak ‘zadnjih krikova mode’, no to su uglavnom suvislo smišljene (mahom elektroničke) tapiserije koje pametno odgovaraju McCartneyevim idejama.Paul se i dalje voli igrati muzike, tako da “New” odiše benevolencijom koja je krasila (pogotovo) rane The Beatlese, a kreativna inspiracija je McCartneya dobro služila: snažan uvod je “Save Us“, dobar kraj “Road” (skrivena pjesma je mogla ostati skrivena i na CD-u), a između su se smjestili pop-dragulji “On My Way To Work”, prvi singl “New“, folk posveta ranim danima i druženjima s Johnom Lennonom “Early Days“, te R.E.M.-ovska “Everybody Out There“.

Manje uspjele snimke (“Appreciate”, “Queenie Eye”) diskretno pokazuju svoje nedostatke, fino su smještene u zvučnu ambalažu, tako da će samo oni najzahtjevniji slušatelji preskakati te simpatične, ali ipak ne toliko važne brojeve.

“On My Way To Work” se ipak nametnula kao najbolja pjesma na albumu, koja spada u domenu McCartneyevih pjesama- sličica (“Penny Lane”, “Blackbird”, “Eleanor Rigby”…) upakiranih u moćne harmonije koje donose pozitivne emocije. McCartneyev je glas više nego solidan, čovjeku se osjete godine, no izražajnost je još uvijek tu. Autorski nerv je također tu. I da, jako malo pop-albuma ovogodišnje produkcije bolje donose melodije s osmjehom od McCartneyevog “New”.