Kozmička fantazija bez crnih rupa

    934

    Silent Memorial

    Cosmic Handball

    Datum izdanja: 14.08.2009.

    Izdavač: Limb Music

    Žanr: Progressive Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Mysteries Of Space
    2. O’Meditation
    3. I. Carpet Diver
    4. II. Deserted Land
    5. III. Falling Apart
    6. Fantasy Suit
    7. Lovely Galaxy
    8. Cosmic Tornado
    9. Black Hole (Exit)

    Skoro pa u dan deset godina nakon što je Silent Memorial objavio (25.8.1999.) debitantski album “Cosmic Handball“, koji je izašao samo na ‘dalekoistočnom’ tržištu, na europsko je stiglo njegovo remiksirano i remasterizirano izdanje.

    I to kud ćeš povoljniji moment nego tri mjeseca nakon što je objavljen drugi album “Retrospective” koji je ‘od prve’ bio dostupan svugdje. Jasno, izlazak novog bio je jasan signal da će uskoro stići i stari album, to nema dileme.

    Isto tako, taj novi vremenski razmak ponudio je i bolju mogućnost usporedbe ovih albuma, nastalih u različitim vremenima, samim tim i pod bitno različitim okolnostima. Zato su, valjda, bitno drukčiji. Naime, dok je “Retrospective” ponudio moderniju, ‘rastrčaniju’ i melodičniju prog-metal formulu, “Cosmic Handball” klasičnija je ‘škola’, s izraženijim miksom kompleksno-zamršenih i melodičnijih dijelova, brojnim prijelazima, međuigrama, s puno epičnijim soundom i osloncem na neprogresivni rock, uočljivim već od intra “Mysteries Of Space“.

    Dominantni ritam je srednji, puno je i baladnih (naravno, ima i brzih) dijelova, što za sobom povlači činjenicu da je materijal ‘nabijen’ sjetom i emocijama (“Deserted Land“), koje se posebno razabiru u vokalima tadašnjeg pjevača Thomasa Vikströma (Therion, ex-Candlemass), zborskim back-pjevanjima, kao i u klavijaturističkim pasažima, kroz njihov miks orkestralija i neoprogresive koji često uključuje i snažan ‘spacey’ ugođaj.

    Muziku podržava

    Teatralna atmosfera sveprisutna je karakteristika albuma, a nju tek dijelom razbijaju vrlo oštri, ne uvijek nužno melodični (“Carpet Driver“) gitaristički riffovi i još oštriji, ali manjinski izraženi, solo-dijelovi. Iako nisam čuo originalno izdanje, njegova preprodukcija, odnosno digitalizacija, evidentno je, nije ‘retuširani’ album puno udaljila od ‘propisa’ koji su vladali u devedesetima pa zahvaljujući (i) njoj, “Cosmic Handball” zvuči dosta autentično, ne ispeglano i ne izmučeno, što se danas zna često dogoditi.

    Pjesme “O’Meditation“, “Deserted Land” i “Fantasy Suit” klasični su prog-metal obrasci, a kvalitetne su jer su dinamične, smislene, s puno ‘podradnji’ (ritmičkih izmjena, univerzalnosti i improviziranosti u tehničkim dijelovima instrumentalizacijama, prijelaza, međuigrica…), baladno najkontinuiranija je “Lovely Galaxy“, dok dvije posljednje pjesme, “Cosmic Tornado” i “Black Hole” u svojih skoro dvadeset i pet minuta (ukupnih), donose objedinjavanje svega što se moglo čuti u ranijih sedam, uključujući snažniji orkestralni utjecaj, prirodne zvukove poput glasanja ptica ili šuma voda, ali i naglašenije piano i gitarističke akustike, kao i malo Orijenta.

    A puno se toga nije moglo čuti na zadnjem albumu pa stoga sam uvjerenja da bi bilo bolje da je ovaj ipak reprezentativniji predložak rada Silent Memoriala. Onda bi one ‘spike’ o najboljem švicarskom progressive-metal bendu imale neusporedivo čvršće temelje.

    Muziku podržava