TBF
Perpetuum Fritule
Datum izdanja: 29.07.2010.
Izdavač: Dallas Records
Žanr: Funk, Hip-hop, Jazz, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Ove godine slavim jer sam sebe naš’o, ove godine slavim nemoj pitat zašto, nego slavi sa mnom, to je prvi korak, sjeti se kolko je život dobar…”
… stihovi su Ede Maajke, dragog kolege sastava TBF,
koji se ove godine odlučio objaviti zbirku ponovo snimljenih starih
pjesama i to nazvao “Spomen ploča“. A TBF ove godine slave 20 godina
postojanja objavljivanjem prvog svog live albuma “Perpetuum
Fritule“.
“Fritule” su dostupne u tri varijante, kao jednostruki disk,
dvostruki disk, te deluxe box-set. Ova recenzija se odnosi na dvostruko
izdanje.
Dvostruki disk “Perpetuum Fritule” je kompletna snimka koncerta održanog 7.11.2009. (na 92. godišnjicu Oktobarske revolucije) u zagrebačkom klubu Močvara. Odabir mjesta, vremena i instrumentarija se pokazao izvrsnim, jer je slušajući snimku moguće osjetiti izmjenu energije izvođača i publike te sa zadovoljstvom konstatirati da su studijske snimke dobile jako dobru nadogradnju na koncertima.
Svirka je bila odlična uživo, a takva je i na CD-u. Sampleri, ritam mašine, i ostala ‘sintetička’ glazbala bili su odsutni, svirali su se akustični instrumenti, i to redom gitara (Nikša Mandalinić), bas (Ognjen Pavlović), bubnjevi (Janko Novoselić), klavijature, klarinet, usna harmonika (Luka Barbić), harmonika (Aleksandar Antić), dok se Mladen Badovinac profilirao kao pravi meštar ceremonije i najviše zabavljao publiku između pjesama.
“Perpetuum Fritule” nudi nevjerojatno široku muzičku sliku. Rijetko kad i rijetko gdje ćete naći na jednom albumu da jedan te isti bend kombinira tradiciju dalmatinskih pjesama Arsena Dedića i Zdenka Runjića, reggae, jazz, honky-tonk, teatralno-rockerske refrene iz repertoara Josipe Lisac (“Genije“), a nešto će podsjetiti i na aranžmane Van Morrisona (“Šareni artikal“).
Bend skakuće po različitim žanrovima poput ping pong loptice (jesam li rekao da im se prvi album zvao “Ping pong – umjetnost zdravog đira”?) i u svakom od tih žanrova se snalazi kao riba u vodi. Dodajmo tome izvrsne tekstove, suvisle vokalne interpretacije i recept za još jedan antologijski album je tu. Najbolji opis glazbe koju izvodi TBF bio bi ‘Cosmic Dalmatian Music’, izraz sličan onom kojim je floridski kantautor Gram Parsons opisao svoj način križanja svih žanrova koji se motaju po jugu SAD-a. A osim toga, TBF vole pjevati o svemircima.
Sadržajem albuma dominiraju direktne socijalno-političke pjesme (nije bez razloga Močvara bila zatvorena neko vrijeme!) po kojima su momci iz Splita najviše i poznati, no znaju pisati i ljubavne pjesme (“Fantastična“), a i opisati lice (“Alles gut“) i naličje dokoličarenja (“ST stanje uma“). Slabe točke uglavnom nisu vidljive golim okom, a vrhunac albuma je “Heroyix” koja po intenzitetu svoje poruke (“A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama – lipa naša silovana”) odgovara 40 godina staroj “Ohio” iz repertoara Neil Younga. “ST stanje uma” sjajno zaključava ploču.
Jedna mana “Fritula” su instrumentalne solaže. Janko Novoselić je izniman bubnjar, ali to se više osjeti kad svira s bendom nego kad sam na sceni ‘lupa’ po svom kompletu. Druga mana ovog albuma je naslov. Fritule su fine samo dok su tople, a ovaj će album biti fin i nakon nekoliko (desetaka) godina.
Za kraj jedno retoričko pitanje: Dino Dvornik je snimio izvrstan live-album u Munchenu. Neno Belan je snimio nagrađivanu “Tvornicu snova” u Zagrebu, a Gibonni svoje albume uživo uokolo (Rijeka, Zagreb, malo i Split). TBF je snimio “Fritule” u zagrebačkoj Močvari, jedino je Daleka obala objavila album sa snimkama uživo iz Splita. Svi su oni ‘splitska dica’. Pada mi na pamet ono sa selom i prorocima.