Kotrljajuća vatra osamdesetih

Švedski hard rock/heavy metal bend Bullet izbacio je četvrti studijski album “Full Pull”, otprilike godinu i pol otkako mu je izašao posljednji uradak “Highway Pirates”.

Bend je osnovan 2001. godine, a dugo prije toga, 1996. godine, pjevač
Hell Hofer i gitarist Hampus Klang počeli su svirati u cover bendu.
Bullet je 2004. potpisao ugovor s izdavačkom kućom Black Lodge Records,
te kroz narednih pet godina objavio tri studijska albuma.

Otprilike godinu dana kasnije objavljen je singl, a u rujnu putem novog izdavača, Nuclear Blast Recordsa, i novi album. Može se reći da im je potpisivanjem ugovora s ovim izdavačem osiguran daljnji proboj na internacionalnu glazbenu scenu, na kojoj već imaju određenog iskustva. Nastupali su 2007. na Headbangers Open Air festivalu, 2011. na Wacken Open Airu, zatim s poznatim švedskim heavy metal bendovima HammerFall i Sabaton, a bili su i predgrupa živućim legendama AC/DC u Gothenburgu, i to pred pedeset tisuća fanova.Dečki su s pravom dobili nadimak ‘švedskih klonova’ AC/DC, kojima sliče ponajviše zbog gitarskih riffova, ritmova pjesama i Hell Hofferovog vokala, koji se na trenutke čak i čini preforsiranim. Osim toga, u gitarskim i melodijskim izražavanjima mogu se prepoznati i elementi Accepta i Judas Priesta. Iako ne kreativna i već pomalo izlizana, ali svakako provjerena kombinacija ipak obećava uspjeh kod slušatelja koji su vjerni hard rocku s primjesama heavy metala.

Novi album krasi, može se reći, vulgarniji i agresivniji zvuk nego prethodne, zahvaljujući činjenici da su Fred Estby (Dismember) i Nicke Anderson (Entombed) sudjelovali kao vanjski producenti, što je i bila želja članova Bulleta. Bend je želio agresivniji zvuk, sličniji onome na live nastupima, u čemu su i uspjeli.

Uvodna, nešto sporija “Midnight Oil” poprilično je standardna, s Hell Hofferovim vokalom koji kao da ispada iz tonaliteta kod dubljih intonacija (što se može primijetiti i u ostalim sporijim pjesmama), ali je dobar uvod u ostatak albuma, koji se nastavlja u energičnom tonu s istoimenom pjesmom “Full Pull“. Zarazna, himnična pjesma sa solidnim ‘komadima’ riffova stare škole uz koje se dižu ruke, a i raspoloženja na svirkama.

“All Fired Up” i “High On The Hog” najbliže su imitacije AC/DC-a, uz koje je lagano pjevušiti. Nisu ništa novo, ništa posebno kreativno, ali jesu zabavne, te među boljim pjesmama na albumu. “Rolling Home“, najduža, šestominutna pjesma, iznenađuje obratom u završnom dijelu u kojem je lijepo ukomponiran pijanistički dio, što je jedan od novih elemenata Bulleta. “Rush Hour” i “Gutterview” karakterizira brzi ritam, gitare koje podsjećaju na Judas Priest, a posljednja pjesma, “Warriors“, nešto je sporijeg, točnije srednjeg ritma, ali s malo inspirativnijim stihovima.

Stihovi pjesama općenito su pomalo plitki, bez dubljeg značenja, koncentrirani na rock glazbu, zabavu, žene i vožnju. Kratko rečeno, album za ‘sveopće rock veselje’ i dobro raspoloženje. Unatoč tome, predvidljivi i već poznati bubnjevi, solaže i riffovi mogu dovesti do toga da album postane dosadan nakon većeg broja slušanja. Osim ako niste zadrti ljubitelj ovakvog žanra i Bulletovih velikih prethodnika, onda ovaj album trebate imati u kolekciji. Sve u svemu, Bullet i “Full Pull” ne treba previše analizirati da se ne pokvari dojam.

Iako očita, ali po svemu dosad prikazanom, uspješna imitacija spomenutih bendova dokaz je da Bullet ima snagu i da jednostavno – živi rock ‘n’roll. “Full Pull” je prosječan, ali energičan, nabrijan album, koji će privući svakog tko je željan povratka u rock eru ranih ’80-ih. U najmanju ruku, one željne dobre rock glazbe tijekom vožnje.

Tekst: Ana Mihanović