Eldritch
Seeds Of Rage (Reissue)
Datum izdanja: 26.05.2006.
Izdavač: Limb / Trolik
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kako smo već naveli u recenziji njihovog šestog studijskog albuma “Neighbourhell” (samo korigiramo podatak da nisu točno iz Firenze nego iz obližnjeg Livorna), Eldritch je nakon “Reversea” stavio u petu brzinu, mada niti prethodna tri albuma nisu baš bila mekana. Jedno od njih je i debitantski album “Seeds Of Rage“, u originalu izdan 1995. godine, dok je ovo ovdje njegova dotjerana verzija.
Uz očekivano bolje napravljenu produkciju, u ponovnom su snimanju uređeni aranžmani, a uvelike se poradilo i na tehničkoj izvedbi. Usprkos nekim poboljšanjima, prvenstveno vezanim uz tehnološki napredak, “Seeds Of Rage” u osnovi ostaje progresivni heavy metal album, nalik na ranije Dream Theatre, s izuzetno jakim gitarama i klavijaturističkim i piano formulacijama, koje su, nažalost, u posljednjim Eldtritchovim radovima izbačene iz uporabe. 
Taj nažalost u prvom redu vrijedi za fanove koji su privrženiji prvim trima albumima, mada se i meni, koji više tipujem na zadnja tri, čini da bi se za njih moglo naći mjesta i u novijim ostvarenjima. Ne treba zaboraviti niti činjenicu da je Terenceov vokal, dosta nalik na James LaBriev, također jedna od čelnih perjanica ovog materijala.
To se jako dobro uočava u progresivnijim kompozicijama “Incurably Ill” ili “Ultimate Solution“, u kojoj je vokal najviše oponaša LaBriea. Dva baladna naslova; “Cage Of Sin” i “Blind Promise” također treba posebno izdvojiti, kao i podatak da je uz ‘originalnu’ set listu ponuđeno čak pet bonus pjesama, i to vrlo zanimljivih, obzirom da se uglavnom radi o demo ostvarenjima s početaka karijere. Oni će sigurno biti zanimljivi odanim fanovima, a radi njih su i stavljeni na album.
Stoji činjenica da će mnogi reći kako je drugo objavljivanje “Seeds Of Ragea” tek puka želja za zaradom, u čemu vjerojatno ima i istine, ali ipak, bolje je fokusirati se na ono što on nudi. A to je izvrstan progresivni metal, koji niti jednog obožavatelja tog metalnog subžanra ne bi trebao ostaviti ravnodušnim. Niti one koji su ga slušali u originalu, a još manje one koji će ga prvi puta čuti.
