Kopači grobova na posljednjoj večeri

Ono što je Skandinavija za black metal, Njemačka je definitivno za power metal – plodna zemlja pogodna za rast i razvoj kvalitetnih bendova od kojih ću spomenuti samo najveća imena poput svima nam dragih Helloween, Gamma Ray, Blind Guardian, Running Wild i eto, na kraju, Grave Digger.

Kao bend koji na sceni postoji već dvadesetak godina i iza sebe ima jedanaest studijskih albuma, Grave Digger se zasluženo smatra jednim je od tvoraca heavy/power metal žanra. Prvi put kad sam čula za njih, tj. kad mi je frendica doslovce uvalila njihov tada friški album “Excalibur”, njen komentar je bio, citiram: “E, jebote, ovo je totalni zakon! Lik zvuči ko da je žabu proguto!!“

I tako je Grave Digger završio u mojoj liniji i već nakon prvog preslušavanja, ja sam, eto, postala fan. A zašto li su me toliko očarali? Pa kao prvo, Chrisov specifični grubi, pravi muški glas, koji mi je zapravo falio u uhu nakon gomile preslušanih piskutavih, vrištečih gay glasića karakterističnih za power metal. Druga stvar, njihov stil, kojem su ostali dosljedni tijekom cijele svoje karijere i to unatoč promjenama članova benda.

I najnoviji, dvanaesti album “The Last Supper” je također takav – dosljedan, s tipičnim Grave Digger zvukom, snažnim rifovima i nimalo zahrđalim Chrisovim glasom. Moram i napomenuti da unatoč tome što album nosi ime ‘Posljednja Večera’, nije u potpunosti tematski, kao recimo “Excalibur” ili “Rheingold”. Zapravo samo četiri pjesme obrađuju biblijsku temu života/smrti Isusa Krista, dok ostale nemaju veze s tim. No, to nije ni toliko važno jer sami lyricsi i teme ne čine neki album kvalitetnim, bitna je kvaliteta sviranja/pjevanja, zar ne?! Pa zato lijepo poslušajte neku od sljedećih, meni najzanimljivijih pjesama: “Hundred Days“, “Desert Rose”, “Soul Savior” ili “Hell To Pay”, pa se i sami uvjerite u to.

Sveukupno gledajući “The Last Supper” je odličan album. Ipak, od mene neće dobiti najveću ocjenu iz razloga što nije njihov najbolji uradak. Ovo je tipičan Grave Digger klasik, album koji bi svaki pravi fan trebao imati na polici i koji bi trebao biti zanimljiv uvod u diskografiju ovog benda za sve one koji tek ulaze u svijet ‘kopača grobova’.