Misery Signals
Controller
Datum izdanja: 22.07.2008.
Izdavač: Ferret Music
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Prošlo je već šest godina od osnivanja Misery Signals, od vremena kada se ugasila grupa koja je prethodila – 7 Angels 7 Plagues. U tih šest godina rodila su se tri albuma, a “Controller” je dobar nasljednik prethodnika i jasan pokazatelj konzistentnosti ovog benda.
Nije velika znanost ako ih se nazove metalcoreom, ali je svakako zanimljivo čuti da neki bend pokušava biti progresivni metalcore, jer upravo to je potrebno ovom žanru – progresija. Oni su je postigli tehničkim sposobnostima (mathcore), ali i brojnim glazbenim smirajima koji ih čine atmosferičnim post-hardcoreom, ali bez screamo utjecaja.
Široki, atmosferični, ali i glasni dijelovi su ti koji pjesmama daju prepoznatljivost, a ritmički prekidi i nepravilne dionice stvaraju disonantnu i potrebnu žestinu i agresiju. No vokal je taj koji je od benda imao priliku stvoriti nešto više. Ali nije!
Dok se za muzičko ulickavanje pobrinuo producent Devin Townsend, čovjek koji samim imenom donosi određenu kvalitetu, mislim da su imali priliku stvari podići i malo više. Iako je pohvalno što pjevanje nije podleglo trendu ‘urlanje, pa emo refren’, činjenica je da i u agresivnom pjevanju postoji raznolikosti.
Vokal Karl Schubach zaslužuje pohvale za apokaliptične psihološke teme pjesama, ali odlučio se na 90-postotno harcore growlanje, koje je baš zaslužilo društvo pokojeg vriska ili agresivnije dionice otpjevane na drugačiji način.
Samo prosječna ‘Killswitch Engage wanna-be’ “Ebb and Flow” i nešto bolja “A Certain Death” doživjele su pjevnih dijelova, koji se dobro ističu pokraj ostatka jednoličnog urlanja, ali ni takvi nisu postigli potrebni efekt. Jer ne traži se otvaranje emo duše na refrenu, već općenitije razbijanje monotonije.
No za taj dio pobrinuo se tehnički nastojen bend, koji je na “Parallels” podsjetio na Meshuggah. Posebno treba spomenuti (i preporučiti) stvari “Coma” i “Reset” koje su obuhvatile cijeli njihov opus. I agresivnijih gaziona, i atmosferičnih dijelova (preko kojih urlanje stvara simpatičan kontrast) i svepristunih ne-samo-žestokih dijelova (čak se pojavi i sramežljiva klavijatura i akustičnjak).
Stvari su podsjećale na kombinaciju Isisa s jedne, i Lamb Of God ili God Forid s druge strane, i tako rečeno zvuče dobro i osvježavajuće. Vokal je taj koji je, po mom osobnom ukusu, malo preguturalan i premonoton kroz cijeli album.
Ali Misery Signals uspjeli su odsvirati metalcore s jednom novom dozom. Nekako, kao metalcore za one kojima je metalcore malo dosadio.
