Kontrola mržnje i straha

    1006

    Ektomorf

    Retribution

    Datum izdanja: 31.01.2014.

    Izdavač: AFM Records

    Žanr: Groove, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. You Can’t Control Me
    2. Ten Plagues
    3. Face Your Fear
    4. Escape
    5. Who The Fuck Are You
    6. Numb and Sick
    7. Lost And Destroyed
    8. Souls Of Fire
    9. I Hate You
    10. Watch Me
    11. Mass Ignorance
    12. Save Me
    13. Whisper
    14. Collapsed Bridge

    Dvadeset je godina prošlo otkako je u malom mađarskom gradiću Mezökovacsháza, blizu rumunjske granice, Zoltán ‘Zoli’ Farkas osnovao sastav Ektomorf.

    Do današnjih se dana promijenilo mnogo članova, jedno vrijeme stage je dijelio i s bratom, da bi nakon svega Zoli ostao jedini kontinuitet ovog benda. Danas su s njim Michael Rank (gitara), Szabolcs Murvai (bas) i Róbert Jaksa (bubnjevi), a Ektomorf, kao uostalom i groove metal, čiji je možda i najjači europski predstavnik, uglavnom tapka u mjestu. Čak pomalo vozi u rikverc. Godinama se boreći s bremenom Soulflyevog klona koju su mu redovno ljepili, Ektomorf je uspijevao biti barem malo drukčiji, prije svega zbog implementacije romskog etna u svoju glazbu.

    No kod većine nije bio ništa više nego mlađi europski brat Maxa i ekipe. Bez obzira što nakon prva dva albuma i sam Soulfly baš i nije napravio nešto veliko i spektakularno i što više živi na karizmi Maxa Cavalere, nego na stvarnim kvalitetama svojih izdanja. Koliko god to bilo nekima teško priznati, bilo je perioda kada je Ektomorf radio bolje albume, a jedan od tih je i deveti album “Retribution“, koji stiže nakon blijedog i neinventivnog, kratko rečeno lošeg izdanja “Black Flag”. Taj je album djelovao kao skup najlošijih pjesama Ektomorfa stavljenih na jedno mjesto i bojazan da se bliži kraj ovog solidnog benda i da će mu iduće izdanje biti totalni fijasko, imala je realno pokriće.Srećom, to se ipak nije dogodilo i nakon nekoliko godina Ektomorf opet ima jedan sasvim pristojan album, koji kombinira groove i moderni thrash, s heavy metalom i alternativom, uz uobičajeno kvalitetnu produkciju. Agresivni riffovi s nisko podešenim tonovima, sirovim vokalnim screamovima i uzbudljivim, strelovitim i nervoznim bubnjevima glavne su mu značajke. Sve je to manje-više normalno i za fanove žanra očekivano, no vrijednost i djelomična posebnost albuma je i u rasprostranjenijoj kompozicionoj konfiguraciji pjesama, koje krasi i različitost ritmova, ne izgleda sve kao da je posloženo na silu i po ‘špranci’.

    Gitarske figure ispunjene su zanosnim melodijama, bubnjevi otmjenijim metodikama, a ima i dosta dijelova s grubim, ali čistim vokalima, koji uz akustične implemetacije donose neophodnu dozu atmosferičnosti, te naglašene pesimistične atmosferičnosti, sukladno tekstovima pjesama, u kojima se analizira diskriminacija, socijala, bijes i(li) bol.

    Muziku podržava

    Također, općenito je više melodijskih linija po svim presjecima, ima dijelova s pojačanim utjecajima heavya, thrasha i alternative, što znači da je album dobro koncipiran i da nije isključivo baziran na generičkim vokalnim režanjima, ultraspuštenim tonovima gitara i raspucavajućim bubnjevima. Ima energije, agresije, sile, ali ima i umjerenosti i odmjerenosti, katkad čak i prikrivene, pa i nesputane emotivnosti. Pozitivnom dojmu u prilog ide i pametno posložena pjesmarica, koja izmjenjuje kratke, klasične groove-thrash naslove, s onima gdje ima nešto zahtjevnijih elemenata, pa je tako u većem dijelu izbjegnut preveliki obim iteracije ili pak rotacije istih i sličnih komponenti, i samim tim otklonjena mogućnost da album postane dosadan. Štoviše, zanimljiv je u svih svojih 45 minuta, svaka sljedeća stvar bar se malo razlikuje od one prije i to je nešto što bi slušatelja trebalo navesti da ne dođe u iskuđšenej pritiska na tipku ‘stop.

    Od groove razaračina kao favoriti se nameću “You Can’t Control Me“, “Who The Fuck Are You” i “Mass Ignorance“, a među ostalim pjesmama nailazi se na puno više različitosti. Tako je “Ten Plagues” agresivna stvar, ali u srednjim i usporenijim ritmovima, s cleany solažama i odjavnom grmljavinom, “Face Your Fear” groove razaračina srednjeritmične dominacije, a “Numb and Sick” pjesma u kojoj gostuje Ill Ninov vokalist Cristian Machado, korištena je elektronika, grubim i srditim vokalima suprotstavljaju se vrlo ugodna clean višeglasja, a u groove okruženje unosi se i malo više ambijentalne atmosfere.

    Akustični početak, solo basa, clean pjevanja i lagani ritmovi, koje povremeno ‘napadaju’ goropadni groove riffovi i opakiji vokali, pjesmu “Lost and Destroyed“, malo oslonjenu i na alternativni koncept, odvajaju od većine drugih. Sličan je slučaj i u “Souls Of Fire“, mračnom, kaotično-atmosferičnom naslovu srednjeg ritma sa više gitarskih melodija, smirenijih vokalnih ljutnji i kombinacije metodičkog, s rasprskavajuće poduplanim bubnjanjem, uz konvencionalno ubrzanje u odjavni dijelu.

    I Hate You” pjesma je s najkontinuiranijim melodijskim udjelima, poglavito u nadmoćnim gitarskim solažama, “Mass Ignorance” bliža je modernom thrashu, “Whisper” najrastegnutija stvar s puno atmosfere, clean višeglasja, bas solaža, akustika, mračnog ambijenta, ali i ubojitih vokala i riffova, a fini, staloženi kraj stiže uz akustičnu, emotivnu baladu “Collapsed Bridge”.

    Tako je Ektomorf još jednom složio sasvim pristojan album, pa čak i više od toga i svim svojim mrziteljima i osporavateljima pokazao da zna i može. Ne može i ne zna uvijek, ali uglavnom – zna i može. Uostalom, ‘ko to svaki, ali baš svaki puta može složiti dobar album? Šteta je da će se i nakon “Retribution” vjerojatno više pričati o još jednom neuspjelom pokušaju imitiranja Soulflaya, nego o stavrnim vrijednostima albuma.

    Ektomorf tako nešto ni u kom slučaju ne zaslužuje, ako ničim drugim onda zbog entuzijazma svog frontmana. No kad bi i ako bi baš morali procjenjivati, ovaj je album bolji od zadnjeg Soulflyevog.

    Muziku podržava