Kontrapunkti zrelosti

    1652

    Patti Smith

    Banga

    Datum izdanja: 05.06.2012.

    Izdavač: Columbia Records / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Amerigo
    2. April Fool
    3. Fuji-san
    4. This Is The Girl
    5. Banga
    6. Maria
    7. Mosaic
    8. Tarkovsky (The Second Stop Is Jupiter)
    9. Nine
    10. Seneca
    11. Constantine’s Dream
    12. After The Gold Rush

    Gdje drugdje biste danas unutar popularnih glazbenih tokova istovremeno mogli susresti Pierra della Francescu, Senecu i Tarkovskog, nego u tekstovima punk rock seniorke, aktivistkinje i umjetnice, primarno pjesnikinje, Patti Smith?

    Neovisno o životnoj mudrosti nagomilanoj kroz 65 godina, svojim
    stvaralaštvom ona naprosto i dalje autoritativno iskače među mlađahnim,
    nenaboranim kolegica. Mogli bismo dodati da uz nju ravnopravno stvara
    tek neuhvatljiva PJ Harvey, iako ta autorica već oblikuje ekspresivnije
    poetičke galaksije.

    Banga“, jedanaesti studijski album u karijeri Patti Smith, vrvi kontrapunktima na glazbenoj i tekstualnoj razini. Međutim, u cjelini ipak čujemo suglasja. Okvirno govoreći album možemo rastaviti na dva modusa: pop i rock. Naime, ekspresivnost rocka, gdje isprepletena s country melodijama (npr.”Mosaic”), i dalje čini okosnicu glazbenog izraza. No, drugu skupinu pjesama obilježava umjerena doza art popa/pop rocka, s prodorima svojevrsne ‘crooner’ melankolije. Ne implicirajući trenutno na moć simbola, aluzije i interpretacije, vrijedi istaći da i stihove obilježava dvojnost. Od putovanja u Novi svijet, preko apokaliptične noći, do Majke Prirode u 21. stoljeću “Banga” je motivski zaokružena cjelina. Uz ‘enciklopedijsku’ mrežu referenci (od likovne umjetnosti, književnosti, recentne povijesti i prirodnih katastrofa, kršćanstva, do fascinacije umjetnicama) te začudnih intertekstualnih veza, evokacija modernističko-beatničkog imaginarija, na kakav smo navikli kod antologijskih albuma “Horses”, “Radio Ethiopia” ili “Easter”, i ovdje čini neizostavnu sastavnicu njenog pjesničkog jezika.No, susrećemo i ljupke, gotovo klišeizirane stihove, neopterećene problematikom umjetničkog stvaranja i ispunjene lepršavim pjesničkim slikama bez kompleksnih filozofema, primjerice, “April Fool” i “This Is The Girl“. Ne možemo reći da se Patti kao pjesnikinja fino izbrušenog rukopisa na ovom terenu ne snalazi, ali dotične pjesme naprosto nisu presudni čimbenici kvalitete albuma. Ulaze u uho, nose hitoidni potencijal možda bliži ‘novoosvojenoj’ skupini obožavatelja, točnije, predstavljaju zanimljiv poetički eksperiment zrele autorice, ali u cjelini ih apsolutno zasjenjuju dominantne rock dionice s već prepoznatljivim i izražajnim recitalima poezije, a kao što su “Tarkovsky (The Second Stop Is Jupiter)” i “Constantine’s Dream“.

    Album otvara “Amerigo“, pop rock interpretacija prekooceanskog putovanja Ameriga Vespuccija, a slijedi je već spominjana “April Fool“, prvi singl s albuma, nalik na mješavinu Keren Ann i Micka Jaggera. Efektna “Fuji-san“, napisana nakon razornog potresa u Japanu 2011. godine, slušatelja ponovno vraća u dimenzije izvornog rocka, a tijekom refrena odjekuju ‘monumentalni’ riffovi u maniri Brucea Springsteena.

    Muziku podržava

    “This Is The Girl”, s druge strane, u elegičnom tonu opisuje glazbeni talent i prerano okončan životni put Amy Winehouse, te budi sjećanja na tugaljive pop balade Richarda Hawleya. Osim što naslovna “Banga” sadrži reference na Bulgakovljev klasik, istovremeno zvuči kao da se nalazi na B-strani albuma U2 “How To Dismantle An Atomic Bomb.”

    Pop rock balada “Maria” navodno opisuje ljepotu glumice Marije Schneider, dok niz započet s “Mosaic“, “Tarkovsky (The Second Stop Is Jupiter)” (u maniri The Doorsa), “Nine” (navodno rođendanska pjesma posvećena Johnnyu Deppu), “Seneca” i desetominutna “Constantine’s Dream” kulminira sirovom poetskom snagom kakvu Patti inače unosi u svoja djela, te predstavlja najdojmljiviji dio albuma, tj. dokazuje da bi glazbenica neprestano trebala iscrpljivati taj žanrovski obrazac ‘punk rock s poezijom’ uz neočekivane, ali svrsishodne varijacije, budući da najbolje otkriva raspon njezinih umjetničkih sposobnosti. Nakon apokaliptičnog sna album zatvara optimistična obrada “After The Gold Rush” Neila Younga s mješovitim dječjim zborom.

    Muziku podržava