Patti Smith
Banga
Datum izdanja: 05.06.2012.
Izdavač: Columbia Records / Menart
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Gdje drugdje biste danas unutar popularnih glazbenih tokova istovremeno mogli susresti Pierra della Francescu, Senecu i Tarkovskog, nego u tekstovima punk rock seniorke, aktivistkinje i umjetnice, primarno pjesnikinje, Patti Smith?
Neovisno o životnoj mudrosti nagomilanoj kroz 65 godina, svojim
stvaralaštvom ona naprosto i dalje autoritativno iskače među mlađahnim,
nenaboranim kolegica. Mogli bismo dodati da uz nju ravnopravno stvara
tek neuhvatljiva PJ Harvey, iako ta autorica već oblikuje ekspresivnije
poetičke galaksije.
“Banga“, jedanaesti studijski album u karijeri Patti Smith, vrvi kontrapunktima na glazbenoj i tekstualnoj razini. Međutim, u cjelini ipak čujemo suglasja. Okvirno govoreći album možemo rastaviti na dva modusa: pop i rock. Naime, ekspresivnost rocka, gdje isprepletena s country melodijama (npr.”Mosaic”), i dalje čini okosnicu glazbenog izraza. No, drugu skupinu pjesama obilježava umjerena doza art popa/pop rocka, s prodorima svojevrsne ‘crooner’ melankolije.
Album otvara “Amerigo“, pop rock interpretacija prekooceanskog putovanja Ameriga Vespuccija, a slijedi je već spominjana “April Fool“, prvi singl s albuma, nalik na mješavinu Keren Ann i Micka Jaggera. Efektna “Fuji-san“, napisana nakon razornog potresa u Japanu 2011. godine, slušatelja ponovno vraća u dimenzije izvornog rocka, a tijekom refrena odjekuju ‘monumentalni’ riffovi u maniri Brucea Springsteena.
“This Is The Girl”, s druge strane, u elegičnom tonu opisuje glazbeni talent i prerano okončan životni put Amy Winehouse, te budi sjećanja na tugaljive pop balade Richarda Hawleya. Osim što naslovna “Banga” sadrži reference na Bulgakovljev klasik, istovremeno zvuči kao da se nalazi na B-strani albuma U2 “How To Dismantle An Atomic Bomb.”
Pop rock balada “Maria” navodno opisuje ljepotu glumice Marije Schneider, dok niz započet s “Mosaic“, “Tarkovsky (The Second Stop Is Jupiter)” (u maniri The Doorsa), “Nine” (navodno rođendanska pjesma posvećena Johnnyu Deppu), “Seneca” i desetominutna “Constantine’s Dream” kulminira sirovom poetskom snagom kakvu Patti inače unosi u svoja djela, te predstavlja najdojmljiviji dio albuma, tj. dokazuje da bi glazbenica neprestano trebala iscrpljivati taj žanrovski obrazac ‘punk rock s poezijom’ uz neočekivane, ali svrsishodne varijacije, budući da najbolje otkriva raspon njezinih umjetničkih sposobnosti. Nakon apokaliptičnog sna album zatvara optimistična obrada “After The Gold Rush” Neila Younga s mješovitim dječjim zborom.