Kontradikcije koje to, u konačnici, nisu

    837

    Paul Smith and the Intimations

    Contradictions

    Datum izdanja: 21.08.2015.

    Izdavač: Billingham Records

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Deep End
    2. Break Me Down
    3. Reintroducing the Red Kite
    4. Before the Perspiration Falls
    5. All the Things You’d Like to Be
    6. I Should Never Know
    7. The Golden Glint
    8. Fill in the Blanks
    9. People on Sunday
    10. Coney Island (4th of July)
    11. The Mezzanine Floor
    12. Quick
    13. Fluid Identity

    Paula Smitha najbolje znamo kao frontmena Maximo Parka s kojima je polučio solidan uspjeh.

    No, nemirni duh poput Paula nije mogao ostati na tome pa je izdao dva solo albuma, a sada imamo i treći kao Paul Smith and the Intimations. Svestran kakav jest mnogo je eksperimentirao sa zvukom pa se odvojio od matičnog benda i ponudio nešto svoje i zanimljvo. Ostao je u granicama indie rocka kakvog ga poznajemo od Maximo Parka, no na ovom je albumu dodao neke folk i art rock elemente. Paul radi punom parom i trudi se zadržati interes za sebe, ali to čini nekako nonšalantno, kao da zaista uživa u stvaranju glazbe.

    Tekstualno je zreliji nego ikad pa tu imamo pomalo metaforičnih i hermetičnih mjesta, toponimskih aluzija i priča o glazbenom sazrijevanju. Ozbiljnost u pristupu je prisutna, ali album sam je jako zabavan i slušljiv. Za to je zaslužan Paulov vokal koji se nosi s bremenom teksta i ispjevava ga na najbolji mogući način – ležerno, lagano i s prigušenim tempom.

    Muziku podržava

    Album otvara lagana i romantična “The Deep End” sa suptilnim gitarama i mekim Paulovim vokalom koji sjetno ispjevava o snovima i njihovim značenjima, uspjehu i padu.

    Break me Down” je bila prvi singl i to s pravom jer je u njoj sama esencija albuma – pomalo zabavno, pomalo sjetno i melankolično, kako uostalom i sugerira naziv albuma. I album zaista jest takav – prepun kontradikcija što tekstualno što koncepcijski što zvukovno. Plejada od lakih nota do onih malo radosnijih što je možda malo konfuzno na prvo slušanje, ali kada se ufurate u album shvatite da to ima smisla i kontradikcije nestaju.

    All the Things You’d Like to Be” i “I Shoud Never Know” su prave ljubavne pjesme s dahom gorčine i čežnje, ali nikada ne prelaze u klišej, nego balansiraju između onog poznatog i nečeg novog.

    Ovaj toponimski moment se čuje u “Coney Island (4th of July)” koja je prava britanska indie brit-pop stvar koja je najveselija na albumu i koja je prepuna misli o slobodi i svježini koju ona donosi.

    Malo slabije su “The Golden Glint” i “Fill In The Blanks” koje kao da strše od ostatka albuma koji, iako prepun kontradikcija, ima smisla, ali ove dvije stvari odudaraju od cjelokupnog koncepta.

    Fluid Identity” je prava rasturačina za sam kraj albuma, pomalo mračna, a opet transparentna i smislena.

    Contradictions” je jedno jako vrijedno i zanimljivo ostvarenje, iako ima i slabih mjesta, i Paul Smith brižljivo gradi svoj put na kojem prati staro, ali slijedi i novo. Možda malo konfuzan na prvo slušanje, već nakon drugog puta uvuče vas u taj svoj razigrani koncept koji pleše po rubovima i od toga pravi igru.

    Muziku podržava