Konfuziji nikad kraja!

Pjevač Jon Anderson, klavijaturist Rick Wakeman, gitarist Steve Howe, bubnjar Alan White i basist Chris Squire slavna su petorka koja se odaziva na ime Yes! Grupa je osnovana 1968. Od samog početka bili su pod utjecajem grupe Nice, tj. njihova klavijaturista Keitha Emersona.

Prva dva albuma bila su neuspješna baš zbog imitiranja nečeg već poznatog. S vremenom stari gitarist i klavijaturist odlaze iz grupe, a zamjenjuju ih znatno sposobniji i kreativniji Howe i Wakeman.

Tada Yesovci počinju izvoditi isključivo svoje pjesme, graditi svoj ugled i stvarati svoj prepoznatljiv zvuk. Publika ih je prestala gledati kao kopiju Nicea, a čak su se mogli i pohvaliti da su stali bok uz bok s grupom Emerson, Lake And Palmer (osnovana nakon Nicea), koja je bila glavni predstavnik techno-rocka uopće.

Odlazak bubnjara Billa Bruforda u Frippove legendarne King Crimsone svakako je naštetio grupi, a zamijenio ga je ne tako dobar White, čime je grupa postala onakva kakva je bila krajem sedamdesetih, u doba koncerta u Philadelphiji.

Spomenuti koncert kritičari su proglasili njihovim naljboljim. Njime su završili svoje ‘zlatno razdoblje’, pa je razumljivo da im je nedostajalo malo svježine. Atmosferu je podgrijao White bubnjarskim solom u pjesmi “The Ancient“, a zapalio Wakeman koji je svirajući na nosećim klavijaturama izazivao Howea i Squirea na glazbene dvoboje, na što su se oni spremno i uspješno odazivali. Prepoznatljivi konfuzni Yesovski zvuk okruživao je kao i uvijek Andersonov čaroban glas.

U svoj nas svijet uvode pjesmom “Siberian Khatru” s albuma “Close To The Edge”, a između ostalog izvode i hitove: “Starship Trooper” i “I’ve Seen All Good People“, a koncert zaključuju svojom najpoznatijom skladbom “Roundabout” s jednog od najuspjelijih albuma “Fragile”.

U dodatku DVD donosi razgovor s glazbenim novinarom Chrisom Welchom koji govori o koncertu i skupini Yes u tom razdoblju.