Koncertni biser svijetu u amanet

Koncert Ibrice Jusića, održan 5.lipnja 2003. u Hrvatskom narodnom kazalištu Zagreb, ulazi u krug onih koncerata za koje mi je žao što nisam na njima bio. Ono što je neobično u informaciji iz prošle rečenice jest činjenica da sam, za razliku od svih drugih svirki kojima nisam prisustvovao zbog nedostatka novca, ulaznica ili slobodnog vremena i zbog toga najčešće za njima počeo ‘plakati’ i prije nego što su ustvari i bili održani, za ovim koncertom počeo žaliti tek nakon što sam odgledao njegovu snimku na DVD-u “Amanet & Best Of u HNK Zagreb“.

Kako za prolivenim mlijekom nema smisla previše žaliti, napravio sam si topli čaj i zavrtio DVD još jednom (i još jednom, i još jednom…) da ‘izronim’ sve bisere koje je Ibrica, dubrovački kantautor sa zagrebačkom adresom, posijao u otprilike 2 sata koliko koncert traje. Opustio sam se, prepustio i uživao. I shvatio da je, ajde da budem malo patetičan, čitav ovaj glazbeni događaj jedan mali koncertni biser, sazdan od čežnje, patnje, ljubavi, nade i vjere. Sazdan od sevdaha i serenada.

Uostalom, tako je koncert i podijeljen. U prvom dijelu, Ibrica Jusić slavi svoje mostarske korijene sevdišući. Poklopilo se da je iz bogate pjesmarice sevdalinki izvukao one koje su istovremeno ‘the best of the best‘ (samim time privlačne i publici izvan granica Bosne i Hercegovine), ali i podatne za novo, pomalo nekonvencionalno ‘čitanje’ Elvisa Stanića, koji je bio je bio jedan od gostiju na ovom koncertu, uz violinista Sašu Olenjuka, harmonikaša Zlatana Došlića, Ladarice i gudački orkestar opere HNK. Konačni rezultat te interesantne suradnje bogati su aranžmani što ukazuju na nijanse ‘umiješane’ u dominantno orijentalnu boju sevdaha (glazba sefarda, sarajevskih Židova, te elementi romske glazbe), ali i na jazzerski background Elvisa Stanića (u ovom slučaju jazz via Django Reinhardt). Dodajte tome dubrovački glas koji se rađa u mostarskoj duši i jasno je da s amanetom koji je namjerio ostaviti svijetu Ibrica nije mogao omanuti.

Drugi dio koncerta zatiče jednog od naših najdugovječnijih kantautora u crnom, samog na pozornici. Čovjek i njegova gitara (OK, i pas Archie). Na kraju krajeva, tako je i započeo svoj trubadurski put prije četrdeset godina na legendarnim dubrovačkim skalinama, osvajajući serenadom i mladenačkom drskošću, u to ne treba uopće sumnjati, srca mnogih tuzemnih i inozemnih gospođa i gospođica. 2003., Ibrica na lageru ima ne samo brdo izvođačkog iskustva nego i mnoštvo svojih pjesama, ali i kazališnih songova, covera pjesama stranih kantautora (Cohen, Brel) ili pak uglazbljenih stihova naših pjesnika (Golob, Cesarić, Paljetak). I vještinu da ih posloži i interpretira na način da uvjeri slušatelja i gledatelja ovoga DVD-a, a posebno posjetitelja u HNK-u kako je za potpun glazbeni doživljaj sasvim dovoljna jedna gitara (u rukama pravoga svirača) i jedan glas (u iskrenog, duševnog interpreta).

Jedna je novinarka u izvještaju s koncerta napisala kako je “lijepo bilo vidjeti kako mladi svijet briše suze…”

‘Dodatnu opremu’ DVD-a čine informativan dokumentarac o Jusićevom nastupu s Montreux Jazz Festivala autora Ante Batinovića, nekoliko spotova te efektno dizajniran booklet sa stihovima svih pjesama. Mala zamjerka ide tehničkoj strani ovog audio-vizuelnog bisera. Naime, zvuk nije onoliko kristalno čist koliko bi se to od ovako napredne tehnologije očekivalo.