Konačno netko dobro suspregnuo Grobana

    1737

    Josh Groban

    Illuminations

    Datum izdanja: 15.11.2010.

    Izdavač: 143 Records / Dancing Bear

    Žanr: Crossover, Opera, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Wandering Kind (Prelude)
    2. Bells of New York City
    3. Galileo (Someone Like You)
    4. L’Ora Dell’Addio
    5. Hidden Away
    6. Au Jardin Des Sans-Pourquoi
    7. Higher Window
    8. If I Walk Away
    9. Love Only Knows
    10. Voce Existe Em Mim
    11. War At Home
    12. London Hymn
    13. Straight to You

    Rick Rubin je jedan od careva moderne produkcije s obzirom da je u svojoj karijeri producirao sve, od metala do popa, od Metallice preko Peppersa i The Beastie Boysa do Johnnya Casha… Sad se uhvatio i pop-opere s Joshom Grobanom.

    Slušajući “Illuminations” postaje potpuno jasno da je Joshu trebao pravi maher zanata da izobliči njegovu glazbenu viziju u kvalitetno glazbeno djelo jer većina albuma zvuči potpuno drugačije od prijašnjih radova a opet slično, što dokazuje da je Rubin znao istaknuti sve Grobanove vrline, a mane staviti u stranu.

    Još jedan vrlo važan faktor na “Illuminations” je što je pop forma bačena u drugi, ako ne i treći plan, a zamjenjuje ju klasična forma velikog orkestra s nizom gudača, trubača i sličnih instrumenata kojom se još više ističu glasovne mogućnosti samog interpreta, a on kao da se preporodio posljednjih godina jer ovdje njegov bariton zvuči gotovo perfektno.

    Teško je istaknuti neku pjesmu kao najbolju ili najupečatljiviju jer kroz svih pedesetak minuta tempo pjesama je izdignut na vrlo visoki nivo koji ne posustaje niti sekunde. Time smo dobili mnoštvo potencijalnih hitova koji su udaljeni od klasičnih pop pjesmuljaka, ali dovoljne snage i emocije da pogode tamo gdje najviše boli.

    Muziku podržava

    Dodatna zanimljivost albuma je što se Groban odlučio malo pjevati i na drugim jezicima osim engleskog, pa je tako “Voce Existe em Mim” eksperimentalno otpjevana na portugalskom, kao talijanski kanconijer se iskazao u singlu “L’Ora Dell’Addio“, dok u Rufus Wainwrightovoj “Au Jardin des Sans-Pourquoi” pjeva na francuskom.

    Nina Badrić se proteklih sezona u televizijskim reality showovima najviše rasplakala kada su nastupali klinci i na izvedbe “You Raise Me Up”, pa kako je spomenuta pjesma već dojadila mnogim članovima žirija, budućim natjecateljima preporučujem da preslušaju “Illuminations” u nadi za pronalaskom nove ‘dobitne’ pjesme za takve showove.

    Iako crossover popa i opere u rijetkim momentima može biti zanimljiv (nezanimljivim su ga učinili mnogi polovični pjevači uključujući i Grobana do ovog albuma), “Illuminations” pokazuje da nije problem operu približiti široj masi ako se spoje lijep mladić i moćan vokal s iskustvom kakvog pruža producentski maher poput Ricka Rubina.

    U recenziji je višestruko istaknut Rick Rubin, a potpuno je jasno i zašto jer razlike između ovog i svih prijašnjih albuma su neminovne, a jedina razlika je u producentu što sve govori… Ako je Rubin našao novu glazbenu muzu kroz koju će iskanalizirati mnoge svoje dosad neiskorištene ideje, pred Grobanom bi najveći trenuci u karijeri tek trebali stići, jer ako Rubin napravi samo pola posla kojeg je napravio s Cashom, s podrškom medija kakvu ima, Groban može postati nova Céline Dion u muškom obliku.

    Muziku podržava