Kompilacijski album legendarnog skladatelja

    1012

    Benny Golson

    The Best Of

    Datum izdanja: 20.01.2009.

    Izdavač: Concord / Aquarius Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Whisper Not
    2. Reunion
    3. Are You Real?
    4. Blues After Dark
    5. I Didn’t Know What Time It Was
    6. April In Paris
    7. Along Come Betty
    8. Five Spot After Dark
    9. Killer Joe

    Koncertom održanim početkom godine u Kennedy Centeru u Washingtonu obilježen je osamdeseti rođendan slavnog jazz glazbenika, tenor saksofonista i skladatelja Bennya Golsona. Uz slavljenika nastupili su Clayton-Hamilton Jazz Orchestra i gosti: kontrabasist Ron Carter, trombonist Curtis Fuller, pijanist Cedar Walton i pjevač Al Jarreau.

    Obilježavanje obljetnice nastavljeno je s dva diskografska izdanja. Istodobno s novim albumom “New Time, New ‘Tet”, objavljen je i kompilacijski ‘best of album Bennya Golsona.

    Na CD je uvršteno devet izvedbi što ih je ostvario od 1957. do 2004. Odabrane su s njegovih poznatih albuma: “Benny Golson’s New York Scene”, “The Modern Touch”, “The Other Side of Benny Golson”, “Gone with Golson”, “Groovin’ with Golson”, “Gettin’ with It”, “The Art Farmer/Benny Golson Jazztet featuring Curtis Fuller: Real Time”, “Remembering Clifford” i “Terminal 1”.

    Ove su snimke dokaz da je tijekom cijele karijere ostao vjeran pristupu koji je usvojio u mladosti. Naime, Golson je bio svjedokom uzbudljivih vremena nastajanja bebopa, stila kojem se priklonio u ranoj mladosti.

    Muziku podržava

    U razgovoru što smo ga vodili prigodom jedne od njegovih europskih turneja o tome je rekao: “Dok sam još bio u Philadelphiji moj dobar prijatelj John Coltrane i ja cijelo smo vrijeme bili zajedno. Godine 1945. zajedno smo otišli na koncert u jednu od koncertnih dvorana u Philadelphiji gdje su svirali Charlie Parker i Dizzy Gillespie. Poludjeli smo, jer prije toga smo svirali drukčiju vrstu glazbe – stari jazz.

    Tada smo i mi počeli učiti kako svirati poput Gillespiea i Parkera što je bilo vrlo uzbudljivo. S nama su bili Jimmy Heath, Philly Joe Jones, Percy Heath… Pokušavali smo naučiti tu novu glazbu koju su ljudi zvali bebop. Ne volim taj naziv, više bih volio da se zove moderni jazz, jer smo stari jazz ostavili iza sebe. Još uvijek se s radošću sjećam tih vremena. S vremenom smo postajali sve bolji. Naravno, John, Jimmy i ja bili smo amateri u to vrijeme, no s vremenom smo počeli shvaćati.”

    Snimke objavljene na ovoj kompilaciji Golson je ostvario s vlastitim skupinama u kojima se, među ostalima, izmjenjuju zvijezde poput klavirista Wyntona Kellya i Tommya Flanagana, trombonista J.J. Johnsona, trubača Kennya Dorhama, bubnjara Maxa Roacha i Arta Blakeya, te za njegovu karijeru posebice značajnih trubača Arta Farmera i trombonista Curtisa Fullera.

    Golson je s Fullerom i Farmerom utemeljio i vodio čuveni Jazztet, jedan od najznačajnijih jazz sastava šezdesetih godina prošloga stoljeća. O tome kako je utemeljen Jazztet rekao je: “Curtis Fuller i ja smo godinu i pol svirali u newyorškom klubu Five Spot i postali smo vrlo bliski. Istodobno sam s Artom Farmerom svirao na mnogim snimanjima. Volio sam njegov stil. Nakon što smo Curtis i ja prestali nastupati zajedno pomislio sam da bih mogao napraviti sekstet.

    Nazvao sam Farmera i rekao mu da želim okupiti sekstet u kojem bi i on svirao. Počeo se smijati rekavši da je on namjeravao oformiti sekstet i pozvati mene kao saksofonista. Dogovorili smo se da zajedno formiramo sekstet – Art Farmer/Bennie Golson.

    Pozvali smo Curtisa Fullera brata Arta Farmera, Edisona koji je svirao kontrabas, bubnjara Davea Baileya i McCoya Tynera koji je u to vrijeme bio nepoznati devetnaestogodišnjak i do tada nije napuštao Philadelphiju. Bilo je to 1959. Za prvo snimanje napisao sam nekoliko novih skladbi među kojima i “Killer Joe” koja se svima svidjela.”

    Killer Joe” je do današnjih dana ostala jedna od njegovih najpoznatijih skladbi koja je doživjela i mnogo vokalnih obrada, te je logično da je uvrštena i na ovo izdanje, ali kao instrumental.

    Golson ima poseban, rijedak osjećaj za skladanje. Napisao je niz predivnih pjesama od kojih su mnoge postale jazz standardima i doživjele su mnogobrojne obrade, primjerice “I Remember Clifford” (snimljena u 282 obrade) ili “Blues March“.

    O tome kako je započela njegova skladateljska afirmacija rekao je: “Coltrane je 1955. napustio naš sastav kako bi svirao s Milesom Davisom. Dva tjedna poslije pitao me imam li koju pjesmu. Dao sam mu jednu za koju sam mislio da je dovoljno luda da bi se mogla svidjeti Milesu. Isti čas sam zaboravio na to, jer nitko nije snimao moje skladbe.

    Nakon mjesec dana rekao je da se jako svidjela Milesu i da ju je snimio. Nazvao ju je ‘Stablemates’. Od tada su svi počeli snimati moje pjesme. To što sam postao skladateljska zvijezda mogu zahvaliti Johnu Coltraneu i Milesu Davisu.”

    U međuvremenu skladbu “Stablemates” razni su glazbenici snimili 140 puta. Osim tri standarda te “Killer Joe” (snimljena 94 puta), od poznatijih Golsonovih skladbi na ovu su kompilaciju uvrštene i koncertna izvedba skladbe “Along Come Betty” (snimljena 78 puta), “Blues After Dark“, te “Whisper Not” (snimljena 189 puta) koju je snimio i za spomenuti novi album, ali u vokalnoj verziji s gostom, pjevačem Alom Jarreaom.

    Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 19. travnja 2009.)

    Muziku podržava