Kompilacija skrojena po mjeri

John Mellencamp, iako jedan od najboljih američkih kantautora u posljednjih 20 godina, slabo je poznat u Hrvata. Šteta, jer ovaj poeta ruralne i radničke Amerike, glazbenik koji je i kod kuće zakriljen velikom sjenom Bruce Springsteena, od 1978. na ovamo niže sasvim solidne albume u slavu običnog čovjeka, njegovih poraza i pobjeda, ljubavi i razočaranja. Pritom ne mrči po papiru ‘velike’ riječi ili patetične frazetine, već jednostavnim rječnikom priča priče, nastavljajući utabanom stazom osobnih uzora i općepriznatih gurua američke singer-songwriter scene Woodie Guthriea i Bob Dylana.

Njegove melodije neće slušatelja iznenaditi svojom kompliciranošću ili višeslojnošću, nema tu eksperimenata s različitim glazbenim stilovima. Mellencamp svira straight rock, katkad malo više razvrlji gitaru ili naglasi bubanj zauzimajući cock-rock pozu. Uostalom, kao svaki rasni kantautor, glazbu svjesno stavlja u sjenu stiha.

Taj i takav, solidan, dosljedan i uporan Mellencamp dobio je konačno dvostruku kolekciju najvećih hitova kakvu njegovo stvaralaštvo i zaslužuje. 37 pjesama koje se na njoj nalaze pokrivaju više-manje sve faze njegove karijere (izostale su pjesme s prva tri albuma, ali oni su ionako slabiji). Nešto je veći naglasak stavljen na stvari snimljene u osamdesetima (19 ih je na kompilaciji) no pošto je riječ o njegovom najproduktivnijem razdoblju, a ujedno i najbolje prihvaćenom kod publike i kritičara, to je bilo i za očekivati.

Pjesme na dva CD-a nisu raspoređene kronološki već po principu svojevrsne koncertne set liste. Time su na svojevrstan test stavljene recentne snimke poput “Peaceful World“, “Teardrops Will Fall” ili “I’m Not Running Anymore” i pokazalo se da se one savršeno nadovezuju na ranije hit singlove poput “Jackie Brown“, “Rain On The Scarecrow” ili “Pop Singer“. Zaključak se nameće sam: Melencamp ni nakon 25 godina nije izgubio na kantautorskoj uvjerljivosti ili pak svježini stiha.

Bilo da slavi bezimene heroje radničke klase, približava život ruralne zajednice, ili priča iskrene priče o ljubavi, gubitku i iskupljenju, Mellencampova pjesnička vizija ne posustaje već četvrt stoljeća.

Nižući pjesme, strpljivo slažući fragmente života provincije u mozaik, uspio je opjevati srce i dušu srednjeg Zapada, a to zasigurno nije bio lagan posao. No zbog činjenice što je oduvijek bio pomalo po strani od svjetala velikih pozornica, štoviše, u vječitoj sjeni ‘velikog’ Bossa, taj trud, bojim se, neće nikad biti u potpunosti valoriziran.