Komercijalno traženje svog dijela kolača

    1347

    All That Remains

    The Fall Of Ideals

    Datum izdanja: 10.07.2006.

    Izdavač: Razor & Tie / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. This Calling
    2. Not Alone
    3. It Dwells In Me
    4. We Stand
    5. Whispers (I Hear Your)
    6. The Weak Willed
    7. Six
    8. Become The Catalyst
    9. The Air That I Breathe
    10. Empty Inside
    11. Indictment

    Svako razdoblje ispali poneki novi stil, poneki novi bend i poneku novu metal tvorevinu. Metallica je za sobom povela metal, pa je Nirvana na sebe dobila naljepnicu tog novog grunge pokreta, onda su se javili Korn i Limp Bizkit i dali metalu neku modernu liniju. Sve skupa, čini se da je stilova sve više i da vam je sa svakim novim stilom ponuđeno još više kombinacija za njihovo međusobno miješanje.

    Prije par godina metalci su odjednom pokušavali biti gitaristički najžešći na svijetu, a da su u isto vrijeme ridali nad svojim ljubavnim jadima, pjevali o drapanju svojeg srca, svemu dali neki hard-core stav i iz studija je izašao metal-core.

    E sada, sve je to divno i krasno, ali svako razdoblje će nagnati razno razne likove u cijeloj priči koji će na scenu gurnuti još barem petnaest tisuća istih i nepotrebnih bendova.

    Muziku podržava

    All That Remains nisu samo gurnuti, jer postoje skoro 10 godina (pjevač Phil Labonte pjevao je u Shadows Fall), ali su svojim trećim albumom, osim velike promjene pretvoreni u još jednog prosječnog klona.

    Iako ih je u visine trebao vinuti prošli album “This Darkened Heart”, to se dogodilo tek sada, sa “The Fall Of Ideas“. Albumom koji im je u nekom čudnom smislu proširio obzore i vidike, ali u vidu komercijalizacije i dodavanja ogromne količine neke metalne melodije. S time su dobili nekoliko MTV-ju prihvatljivijih refrena (čitaj: novca), ali i optužbi da su sada ništa drugo nego klonovi od Atreyu. Producent Adam Dutkiewicz iz Killswitch Engage također je doprinio zvuku i stilu koji su već dugo zaštitni znak njegovog benda.

    Početak albuma u pjesmama “Not Alone“, “We Stand” i prekomercijalnom singlu “This Calling” predstavljaju se onim uobičajenim vrišti kiticama i pjevaj melodične refrene. Postoje dobri trenuci, puno energije, ali sve gubi na smislu kada se identična formula isprekidanih brzih rifova koje prati dupla bas pedala, ponavlja iz pjesme u pjesmu.

    Sve se malo promijeni kad vokal na najbržoj i brutalnoj “The Weak Willed” i “Become The Catalyst” umjesto urlanja upotrijebi duboki death metal glas, pa ga opet zamijeni visokim kreštavim black stilom. Iako je zanimljivo, zvuči toliko sforsirano i nepotrebno da sam siguran da će se čak i Glen Benton i Dani Filth (koji su imitirani na ovim pjesmama) prekrižiti od jada.

    Gitaristi jednostavno obožavaju Iron Maiden, pa često posežu za onim duplim melodičnim solažama, a pjevač se drži metalcore stila i riječi o teškom emocionalnom stanju (“Forget the past, pain no longer, fight this feeling, find the strength“) i protiv svoje bivše ljubavi (“Damn her, still I feel my stomach turn/Damn her, still I choke on her lies“).

    Ono što se definitivno jasno pokazalo je da su žestoki do zla boga, da se većina metal-coreaša može sakriti pred njima, ali i da to sve nije dosta da nečim novim zainteresiraju metal zaljubljenika. Treba im priznati volju i energiju, ali jednostavno su uletili u krivo vrijeme. Ili, zakasnili… Možda je to bolja riječ.

    Muziku podržava