Koketiranje s popom i američkim tržištem

    1804

    Celtic Woman

    Songs From The Heart

    Datum izdanja: 26.01.2010.

    Izdavač: Manhattan Records

    Žanr: New Age, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Fields Of Gold
    2. Amazing Grace
    3. Nil Se’n La
    4. My Lagan Love
    5. When You Believe
    6. The New Ground – Isle Of Hope, Isle Of Tears
    7. The Coast Of Galicia
    8. Non C’e Piu
    9. The Moon Is A Harsh Mistress
    10. You’ll Be In My Heart
    11. Goodnight My Angel
    12. Galway Bay
    13. The Lost Rose Fantasia
    14. O, America!

    Nešto više od godinu dana nakon posljednjeg albuma “The Greatest Journey”, ovaj irski ženski bend (ansambl) objavio je novi, peti po redu album naziva “Songs From The Heart” kojeg je opet producirao David Downes.

    On je i zaslužan za realizaciju ovog ansambla koji djeluje od 2004. godine, a nastao je na pozitivnim iskustvima Riversidea, teatralnog plesnog showa irske muzike, koji je prvi nastup imao na Eurosongu 1994. godine u Dublinu gdje je pokupio velike pohvale, a čiji je Downes osnivač i muzički direktor.

    Na ovom albumu se nalaze obrade tradicionalnih irskih pjesama pa je tako “Nil Se’n L a” tipična irska ‘drinking song’ (pjesma koja se pjeva uz pijenje alkohola u irskim pubovima), poznata i u izvedbi grupe Clannad (u kojoj je karijeru započela Enya), “My Lagan Love” pjesma je iz Sjeverne Irske, a govori o djevojci koja onome tko se zaljubi u nju donosi nesreću, poznata i u izvedbama Kate Bush, The Corrs, Van Morisona, Sinead O’Connor, a “Galway Bay” jedna je od dvije verzije domoljubne pjesme, poznata i u izvedbi Johnnya Casha.

    Slijedi niz obrada pop-pjesama poput Stingove “Fields Of Gold“, “When You Believe“, za koju su Mariah Carey i Whitney Houston dobile Oscara za najbolju pjesmu iz animiranog filma “Princ od Egipta”, pa “You’ll Be In My Heart” Phila Collinsa iz animiranog filma “Tarzan”, “The Moon Is A Harsh Mistress” Jimmya Webba, “Goodnight My Angel (Lullaby)” Billya Joela.

    Muziku podržava

    Na albumu se nalazi i obrada jedne od najpoznatijih religioznih pjesama današnjice “Amazing Grace“, pa dva instrumentala, pravilno raspoređena na albumu; “The Coast Of Galicia” i “The Lost Rose Fantasia“. Posebno u uši ‘upada’ “Non C’e Piu“, dvojezična pjesma (talijanski i engleski), temeljena na melodiji najpoznatije Dvorakove, 9. simfonije, ”Iz novog svijeta”, 2. stavak, inspirirane njegovim boravkom u Americi.

    Imigrantsku tematiku obrađuje i pjesma “The New Ground – Isle Of Hope, Isle Of Tears“, a govori o stupanju prve imigrantice uopće na američko tlo, na Ellis Island, Irkinje Annie Moore, vezano uz američku politiku imigracije od 1892.-1943., dok je “O, America” domoljubna pjesma na melodiju “Sweet Remembrance Of You” crosover glazbenika Williama Smitha.

    Glas Lise Kelly prate irski narodni instrumenti, a orkestralni elementi djeluju osvježavajuće u “Fields Of Gold”. Izvođenje “Amazing Grace” prate gajde, a pjevačke dionice ostvarene su principom fuge – uvođenjem novih glasova u novu strofu. Svečani ton albuma prekida se veselom i zaigranom “Nil Se’n La”, briljantno izvedenom narodnom pjesmom u kojem muški vokali imaju ulogu pratećih instrumenata, a čistoća glasova članica benda daje pjesmi osebujan ritam.

    My Lagan Love” osebujna je zbog redukcije, tj. odsustva instrumenata, temeljena na snazi glasa Lynn Hilary, kojoj uspijeva očarati nas poput ‘lennan – shee’ iz pjesme.

    “When You Believe”, “You’ll Be In My Heart” i “Goodnight My Angel” same su po sebi komercijalne, a ni obrade Celtic Woman ih nisu upakirale u začudnost i stoga je malo razočaravajući njihov odabir za album ako on teži umjetničkom, jer inače prolazi kao dopadljiv za uobičajene konzumente pop-glazbe. Slično je i s “The Moon Is A Harsh Mistress” u kojoj opet do izražaja dolazi najimpresivniji od glasova članica benda – glas Lise Kelly. Pjesma posjeduje patinu prošlosti, jer podsjeća na obiteljske zabave uz klavir s početka 20. stoljeća.

    “Galway Bay” je irska domoljubna pjesma koju možemo prepoznati u osnovama američke country-glazbe na koju su utjecale upravo ovakve pjesme. Kad se njoj pridoda “O, America”, te “The New Ground – Isle Of Hope, Isle Of Tears”, vidljiva je tendencija benda da se dopadne američkoj publici, jer igraju na kartu američke povijesti. Mi im to ne možemo zamjerati, no tu se ostaje na tlu sentimentalnosti i dorađenosti, a ne ostvaruju se nove umjetničke vrijednosti.

    Kombinacija epičnosti i sentimentalnosti u himničnoj “The New Ground – Isle Of Hope, Isle Of Tears” zahtijeva strpljenje, a to suvremeni slušatelj glazbe uglavnom ne želi uz sebe kad preslušava glazbu. Stoga je dobro što na albumu nakon nje slijedi instrumental “The Coast Of Galicia”, koji nas odvodi u šetnju pejzažima španjolske Galicije vezući tradicionalne irske i španjolske ritmove.

    U drugom instrumentalu “The Lost Rose Fantasia” gitara je ‘navela’ violinu da se izgubi u svojoj fantaziji odvevši nas za sobom bez zadrške. Snaga Dvorakove simfonije u koju su upleteni glasovi članica benda u pjesmi “Non C’e Piu” ulazi pod kožu bez trunke otpora, izazivajući val ugode i definitivno je najbolja pjesma albuma.

    Ipak, od albuma sam očekivala više od ‘koketiranja’ s američkim tržištem, jer mu ‘ne pripadam’, a volim pjesme celtic i new age žanra, i činjenica je da je bend ovom prilikom manje računao na taj, ‘moj’ dio publike. I da su bar onda birale zahtjevnije pop-stvari ili ih bar jasnije odmaknule od pop-zvuka. Ok, zbog “Non C’e Piu”, “Nil Se’n La”, “My Lagan Love”, “Fields Of Gold”, “The Lost Rose Fantasia” i “The Coast Of Galicia” neću se ljutiti na njih, nego strpljivo pričekati sljedeći uradak.

    Tekst: Draženka Stančić

    Muziku podržava