Kojoti: Previše kontrole i čežnje za starim Kojotima

    1337

    Kojoti

    Sve je pod kontrolom?

    Datum izdanja: 01.03.2019.

    Izdavač: Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sram
    2. Ljubav u kvaru
    3. Mi ne pripadamo tu
    4. Tuđe luke
    5. Evolucija ide u pogrešnom smjeru
    6. Oprosti što te volim
    7. Sve je pod kontrolom (feat. Kandžija)
    8. Nova riječ
    9. Da li znaš moje ime? (feat. Luka TBF)
    10. Prekrasan dan
    11. Dan

    U ’90-ima, Kojoti su imali svojih par godina u kojima su izdali tri albuma u četiri godine te zatim brzo izgorjeli. Bili su topovsko meso mnogih kritičara, a i neki drugi vanjski utjecaji su bili razlog brzog raspada, pa je to tada bila logična stvar. No, koliko je logičan njihov povratak prije godinu-dvije?

    Sve je krenulo s najavom box-seta “Dragocjeno raskošno i blistavo” kad je došla i ponuda za sviranje na Brijačnici. Nakon prvih proba, Kojoti su dobro kliknuli i zaključili da bi bilo dobro krenuti iznova, pa što bude bit će. U današnje vrijeme kad nedostaje bazičnijeg rocka, njihov povratak je popraćen kao da dolazi neki mesija, ali, u konačnici, Kojoti nisu ponudili ništa novo, već su se držali onoga što najbolje znaju. S vremenom je počeo i rad na novim pjesmama koje su konačno pred nama, okupljene pod naslovom “Sve je pod kontrolom?“.

    Muziku podržava

    Upitnik na kraju jasno pokazuje neku nesigurnost, jer i dalje ne znaju zašto im se događa toliko novih neplaniranih stvari u ovom periodu nakon povratka, taman kad su mislili da im je iznova krenulo. Najviše je odjeknula vijest o smrti njihova klavijaturista, pa su na samom kraju albuma postavili jednu malu instrumentalnu stvar njemu u čast koja se jednostavno zove “Dan“. Vrlo lijepa i dojmljiva gesta.

    Ostatak albuma zvuči kao da je ispao iz vremena prije raspada, kao da su izdali i četvrti album u pet godina. Kao što sam i ranije već napisao, Kojoti su se jednostavno vratili na staro, bez neke želje za oplemenjivanjem svojeg zvuka, iako ima i takvih stvari na albumu, posebno u zanimljivim kolaboracijama s reperima. Ostalo su ‘dobri stari Kojoti’, pa onaj tko ih je volio prije dvadesetak godina, sigurno će mu odlično sjesti i novi materijal, dok će se mlađi (vjerojatno) teže navući na pjesme s albuma.

    Nekad su ih nazivali (da parafraziram današnju frazu) ‘Majke za siromašne’, a iako tu ima mnogo utjecaja Majki i Partibrejkersa, Kojoti imaju širinu koja ide više prema psihodeličnom rocku, ali i britanskom rocku iz ’70-ih i ’80-ih te ponešto američkom alter rocku. U konačnici, njihov garažni rock je solidan revival kojem možda nedostaje malo više suvremenosti u zvuku, barem ako se mene pita.

    Prve dvije pjesme na albumu su nekako najviše tipične – kao da su s njima željeli zvučati kao ‘rani’ Kojoti. “Sram” je puna energije i još energičnijih vokala, ali jednostavno ne dopire pretjerano do slušatelja, jer zvuči preobično i tek solaže pod kraj izmjene dinamiku skladbe. Do nje je nešto zanimljivija “Ljubav u kvaru” kojoj je efektan refren obogatio prljave rifove, kao i tekst o ne baš idealnoj ljubavi “Naša ljubav je glupa, ona ima čudan kvar, hitno joj treba doktor ili mehaničar”.

    S trećom pjesmom “Mi ne pripadamo tu” dobivamo Kojote kakve bismo voljeli slušati danas. Glazbeno gledajući, ovdje su se najviše opustili i prepustili raznim improvizacijama. Nisu željeli zvučati kao Kojoti iz ’90-ih, već kao Kojoti iz 2019., pa takva atmosfera gazi baš sve pred sobom.Tuđe luke” mi zvuči podjednako, a posebno je dojmljiv rif koji uleti s vremena na vrijeme, a do nje se našao prošlogodišnji singl “Evolucija ide u pogrešnom smjeru” koja ima malo i britpopovskog štiha ’90-ih.

    I tad dolazimo do ključne stvari na albumu koja je s lakoćom mogla biti najbolja pjesma karijere benda Kojoti. “Oprosti što te volim” je dugometražna (skoro 7 minuta) višeslojna stvar koja na momente tekstualno klizne u limunadicu. Svi dijelovi skladbe naprosto nisu dovoljno odmaknuti jedan od drugog, pa se tako muzika ne mijenja previše u dijelu kitica, prijelaza i refrena. Pravocrtnost prvog dijela pjesme skroz je promijenio drugi dio kada sve jednostavno procvate i emocija dolazi u prvi plan, iako praktički u tom dijelu dobivamo isključivo reprize refrena i solaže.

    Do kraja možemo još čuti zanimljive suradnje s Kandžijom (nešto manje uspješna naslovna “Sve je pod kontrolom?” – “sve je pod kontrolom, tu sam sa pištoljom”) i Lukom iz TBF-a (u “Da li znaš moje ime?” s kojom su se libili svih shema predstavljenih do sad na albumu), dok “Nova riječ” djeluje kao stari klasik benda, a “Prekrasan dan” je psihodelija na kvadrat.

    Kad podvučemo crtu, s lakoćom možemo odgovoriti na postavljeno pitanje iz prvog odlomka. Koliko god nisam fan ponovno formiranih bendova koji su se jednom već raspali, Kojoti su složili solidan album koji će poslužiti kao dokaz starijoj gardi, koja uopće ne prati kakve se odlične stvari događaju oko nas na domaćoj (rock) sceni, da rock još uvijek nije mrtav. Što se tiče samih Kojota, nove pjesme će im odlično poslužiti kao dodatna energija u daljnjem stvaralaštvu i mnogobrojnim koncertima koji su pred njima.

    “Sve je pod kontrolom?” je dobar album. Bolje zvuče kada se hrabrije odmaknu od svojih korijena i istražuju kamo ih glazba može odvesti 20 godina kasnije. Sad više nisu toliko mladi i imaju zrelost i iskustvo, pa taj dio djeluje mnogo zanimljivije i bolje od onog dijela gdje žele zvučati baš kao Kojoti koje pamtimo iz ’90-ih.

    Muziku podržava