Kojim putem krenuti?

    2513

    Calexico

    Garden Ruin

    Datum izdanja: 11.04.2006.

    Izdavač: City Slang / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cruel
    2. Yours And Mine
    3. Bisbee Blue
    4. Panic Open String
    5. Letter to Bowie Knife
    6. Roka (Danza de la Muerte)
    7. Lucky Dime
    8. Smash
    9. Deep Down
    10. Nom de Plume
    11. All Systems Red
    12. Landing Field
    13. Cast Your Coat

    Iako mi se Calexico oduvijek sviđao i nikada nisam imala ništa protiv njihovog karakterističnog postmodernog zvuka kojeg su odlikovali fragmentiranost i miješanje doista različitih stilova, instrumenata i kultura, moram priznati da mi ništa od toga na njihovom najnovijem albumu ne nedostaje.

    Peti studijski album dvojca John Convertino i Joey Burns – “Garden Ruin” – bitno se razlikuje od svojih prethodnika i vjerujem da predstavlja prekretnicu u njihovom radu. Sve ono što je do sada bilo karakteristično za albume Calexica – instrumentale, mariachije i Morriconeove pustinjske melodije – ovdje nećete čuti, jer su granice na ovome albumu svjesno pomaknute. Ono u čemu ćete moći uživati je mješavina indie rocka, countrya i americane čije su najbolje strane Calexico izvukli na površinu i upakirali u svome do sada možda najzrelijem studijskom albumu.

    Tempo čitavog albuma puno je laganiji, iako ni upotreba električnih gitara, za razliku od do sada najčešće korištenih, onih akustičnih, neće proći nezapaženo (osobito na šestominutnoj “All Systems Red“).

    Prva pjesma – “Cruel“, naznačit će tu čitavu laganiju atmosferu i jedna je od rijetkih pjesama na albumu koja sadrži trubačku sekciju, no ona neće pjesmi dodati onaj mariachi i ‘špageti western’ zvuk na koji smo do sada od Calexica navikli. “Bisbee Blue” je dobila ime po gradiću u Arizoni u kojem je album sniman i zvuči kao nešto što su Calexico zaboravili objaviti na albumu “In The Reins”, kojeg su 2005. snimili zajedno s Iron & Wine. Na neodoljivo lijepe harmonije “Panic Open String” nastavit će se upravo suprotna pjesma – rockerska “Letter To Bowie Knife“, na kojoj će Burns uzviknuti: “It’s too late, it’s too late / just like I found it, my world is split right down the spine.

    Muziku podržava

    Meni najdraža na albumu je definitivno “Roka (Danza de la Muerte)“, na kojoj gostuje španjolska pjevačica Amparo Sanchez, i koja sadrži predivne stihove: “So close your eyes / Slow your breath / Dream of northern lights / Around this dance of death.” Ova pjesma je relikvija dosadašnjeg glazbenog izričaja i predstavlja Calexicov ples sa zvukovima kakve su proizvodili na prijašnjim albumima. “Nom de Plume” jednako je lijepa, iako prekratka, pjesma s francuskim vokalom i zvukom koji neodoljivo podsjeća na vječite francuske šansone.

    Ono što je možda najzanimljivije na novom albumu je politička angažiranost u stihovima Joeya Burnsa. Novi smjer kojim je Calexico krenuo i tematski sasvim će se logično nastaviti na promjene koje su se dogodile na zvučnom planu. “Garden Ruin” je najrokerskiji album kojeg su Calexico do sada snimili i meni zbog toga osobito drag.

    Muziku podržava