K’naan – Vizualni scenograf društva

Na ovakvim hip-hop albumima osim onom najvažnijem beatu pjesme, pozornost se mora pokloniti i riječima bez kojih instrumental ne bi vrijedio. Kreativnost i inovativno eksperimentiranje se cijene. Kad se krutost u riječima i energični beat spoje trebali bi davati savršenu kombinaciju.

Je li to zbog bogatog životnog iskustva i upoznavanjima sa svakojakim stilovima muzike ne znam, no bogatstvo stilova se uvijek cijeni ako je sve lijepo i slušljivo ‘spakirano’ što ipak ne može svatko uraditi.

No baš tad svatko, bilo kakav ukus u muzici imao, može poslušati ovaj uradak repera K’naana. Na ovom albumu da se naslutiti kako su K’naanu vrlo bliski stilovi poput soula, južnjačkog hip-hopa, nu-roots reggaea i anglo-folka.

Vrlo blizu te savršene formule i pakiranja savršenog proizvoda došao je sa skladbom “T.I.A.” kojom otvara album i čijim stihovima ponosno predstavlja svoju rodnu Afriku ponavljajući u refrenu “This is Africa“.

Kad djetinjstvo provedete u Somaliji, najopasnijoj državi na planeti, onda vas američki gangsta reperi i slični pozeri mogu jedino dobro nasmijati. Reperi koji su prošli izbjegličku kalvariju možda su prerano izgubili nadu u bolji svijet, ali su počeli stvarati drugačiji hip-hop od američkih gangsta-rap prvaka.

K’naan na svom ‘svjetskom’ iskustvu gradi bazu za svoju glazbu. Na ovom albumu upravo pokušava ocrtati da je taj hardcore opaki stil ovdašnjih repera zapravo lijepo osmišljen imidž i ponekad stil života lažan. Kao najjači stih u pjesmi svakako bih spomenula “Used to be at peace but now we using T-Shirts and it reads RIP cause the peace dead“.

Iako je K’naan vrlo povezan s duhom svog afričkog puka ne trati čitavo vrijeme albuma prikazujući nam da on zna kako je živjeti u svakodnevnoj opasnosti. Sličnim tonom nastavlja s “ABCs” gdje slaže rime s Chubb Rockom, mladim jamajkansko-newyorškim reperom te s Damianom Marleyem, najmlađim sinom Boba Marleya na pjesmi “Dreamer“. Te dvije pjesme su slične po prepoznatljivom osnovnom beatu i tematski, no svaka se po nečemu razlikuje što, naravno, oduševljava.

Teško je pjesmu napraviti na isti kalup, a da je opet drukčija nego prototip. Oduševila me i činjenica da sam isprva podcijenila ovog somalsko-kanadskog repera te se kasnije ugodno iznenadila, jer taj ne samo da repa već žešće ‘roka’ s gitaristom Metallice Kirk Hammetom na pjesmi “If Rap Gets Jelaous“, malo mekanije s Adamom Levineom (Maroon 5) na pjesmi bolesno zaraznog ritma “Bang Bang“.

Osim njih, na albumu surađuje i s poznatim nagrađivanim MC-em Mos Defom te s Chali 2na (iz prijašnjeg Jurassic 5) na skladbi “America“.

Patriotski i zaštitnički stav prema svojoj Somaliji osjeti se i u pjesmi “Wavin’ Flag” kao i u pjesmi “Somalia“. Unatoč tome što je ovaj album cijelom jednom svojom polovicom napravljen u ‘featuring’ kombinaciji, ovaj put ta činjenica nije posljedica autorske krize.

Štoviše, K’naan je izvođač sklon harmoniziranju, pjevanju i glumljenju MC-a, čije pjesme zvuče vrlo slušljivo, bilo da on ugošćuje nekog na određenoj pjesmi ili je izvodi sam (ljubavna “Fatima“, laganica “Take A Minute“, “15 Minutes Away” i “People Like Me“). Buntovan je, no vješto izbjegava pretjeranu politizaciju i radije se predstavlja kao ‘vizualni scenograf’.

Istina, na trenutke “Troubadour” zvuči ispolirano i preuglađeno zbog previše sentimentalnosti no taj segment samo zaokružuje K’naana kao umjetnika koji poštuje i opjevava sve aspekte života; i ono loše što mu se dogodilo te naravno i dobra stara vremena.

Tako da, “If rap gets jealous ’cause he rocks heavy“, isti taj rap svijet ostat će bez jednog velikog talenta, a mislim da je dovoljno pozitivnih kritika upućeno ovom izvođaču da se to neće tako uskoro dogoditi. Amen, bro.