Kletva metal nacija

Bend koji su 2003. u Katowicama osnovali supružnici Marta i Bart Gabriel objavio je najprije svoj četvrti studijski album “Crimen Excepta“, a malo vremena nakon toga i reizdanja prva dva, “The Curse of Crystal Viper” (2007.) i “Metal Nation” (2009.), sve za novog izdavača.

No da ne bi bila baš ‘suha’ remasterizacija već objavljenih djela,
slušateljima je ‘poklonjeno’ čak pet, odnosno šest bonus pjesama na oba
CD-a.

Glazba Crystal Vipera mračnijeg je ugođaja, s epskim atmosferičnim karakteristikama, glazbeno pak uglavnom klasičnog heavy metal obrasca ’80-ih., s gitarskom dominacijom, pjesmama nakrcanim riffovima i solažama, snažnim ritmikama, a posebnost su kvalitetni Martini vokali, koji će veliku većinu poznavatelja heavy metala podsjetiti na Doro. Pjesme su uglavnom brze, s tek pokojim odmakom u pravcu srednjeg ritma, energične, himnično-melodijskog kapaciteta s masivnim refrenima u kojima glavnim vokalima gotovo u pravilu ‘pomažu’ prateći, najčešće u višeglasnim izvedbama.Iako se ne bi moglo reći da je inovativno, no svakako je zanimljivo spomenuti da počeci pjesama imaju mnogo različitosti, pa tako ima onih koje počinju žestokim riffom, solom, akustikama, bas gitarom, ali i onomatopejama kiše i grmljavine, rike zvijeri, vokalnim pokličem… Isto tako, u pjesmama nailazimo na dosta instrumentalnih obrata, rekli bismo da i nisu baš predvidljive, da refreni nisu svaki put njihov najnaglašeniji dio, već su i strofični dijelovi građeni od vrlo čvrstih melodijskih ‘materijala’ s mnogo dinamike.

“The Curse of Crystal Viper” ima dvije čvrste balade, “Island Of The Silver Skull” s onomatopejom kiše na početku, i “Demons’ Dagger”, s naglašenim akustikama. Rika zvijeri i razorni mitraljirajući bubnjevi dio su brze ‘hevijane’ “The Fury (Undead)”, još jedan brzanac je “The Last Axeman”, bas, grmljavina, duboko pjevanje dijelovi su srednjeritmične, ‘manowarske’ “Sleeping Swords”, a “Shadows On The Horizon” brza je stvar u stilu Warlocka, s izraženom riffičnom dominacijom i napetim solo dionicama. Produkcija oba albuma malo je više od prosječno dobra, s kakofoničnim zvukovima, no sve u svemu zadovoljava standarde.

Drugi album “Metal Nation” atmosferski je bliži poweru, s više epskih melodija, orkestralnih dijelova i brzih bubnjeva s duplim pedalama, dok mu je u riffičkim i solo dionicama očita inspiriranost Iron Maidenom. “Breaking The Curse” naglašeno je filmsko-teatralni intro, “Metal Nation”, “Bringer Of The Light” i “1428” brze su power-‘hevijane’, “Her Crimson Tears” emocionalna je balada s pianom i orkestralijama, a “Gladiator: Die By The Blade (I-III)” srednjeritmični prog-metal ep s vrlo snažnim riffovima i značajnim udjelom orkrestralija.

Poznajući sve dosadašnja djela Crystal Vipera, sukus svega je da je ovo jedan sasvim solidan bend, od kojeg se ne može previše tražiti, a ni očekivati, no bend koji će na svakom albumu iznenaditi s nekoliko dobrih pjesama.