King Woman: Kroz tamu do katarze

Kristina (Kris) Esfandiari nastupala je u raznim glazbenim projektima  ̶  Miserable, KRIS, Dalmatian, Sugar High i NGHTCRWLR, a započela je kao vokalistica benda Whirr. King Woman po kojem je danas poznajemo počeo je kao solo-projekt 2009. godine, da bi joj se kasnije pridružili Joseph Raygoza na bubnjevima i Peter Arensdorf na gitari. Debitantski album “Created In The Image Of Suffering” izišao je 2017. godine te je bio odlično primljen i od publike i od kritike. Kao Miserable, Esfandiari njeguje shoegaze i doom folk pa je i King Woman negdje na tom tragu, uz izraženiji stil sludgea i post-metala te dronea. Drugi album “Celestial Blues” ide još dalje na tom tragu, s mračnom estetikom i većim naglaskom na sludge metal i izražajni vokal koji nosi cijeli album.

Kao i dosad, i ovaj je album tematski orijentiran na biblijski imaginarij iz kojeg Esfandiari crpi slike poput mjesta Kristova raspeća, prokletstva, izgubljenog raja, traumatskih iskustava i palih anđela. Na ovom je albumu pokušala odagnati traumu nasilnih odnosa, psihičke i emocionalne traume te pronalazak snage nakon poniženja i zlostavljanja. Korištenje biblijskih i kršćanskih motiva posljedica je njezinog odgoja, a to je i na prvim izdanjima koristila kao obračun upravo s tim nasljeđem i pronalaskom vlastitoga glasa. “Celestial Blues” izdanje je koje osvaja na prvo slušanje svojim intenzitetom, snagom i vokalnom raskoši te dovodi do stanovite katarze, što je i sama glazbenica htjela za sebe postići. Njezini kolege na bubnjevima i gitari odradili su sjajan posao u demonstraciji moći koju Esfandiari želi prikazati, pa je zvuk koji su dobili skladan, snažan i dojmljiv. Vokalno se nije ustručavala eksperimentirati i više nego na prvom albumu, tako da na nekim pjesmama, poput “Boghz” i “Psychic Wound” zvuči prodorno s dernjavom koja penetrira kroz slojeve ranjivosti.

Nebeski blues zvuči kao da su se spojili shoegaze i metal na najbolji mogući način, da bi donijeli zvuk koji se opire žanrovskim kategorijama, a opet tako jasno podsjeća na nešto dobro što smo već čuli. Snaga je King Woman u tome što se ne boje izići iz zone komfora i probati nešto novo, i upravo ovaj album pokazuje koliko osobno iskustvo daje hranu za stvaranje glazbe, dok istovremeno samo izdanje ostaje otvoreno za interpretacije i slušanje bez nužnog učitavanja privatne priče. Koliko god da je Esfandiari unijela intimnu traumu, toliko ju je i nadišla i zatvorila tešku priču glazbom. Naslovna pjesma otvara album prodorno i moćno s refrenom u kojem Kris pokazuje koliko je snažna i vokalno versatilna. “Morning Star” kao prvi single s albuma nosi i njegovu glavnu poruku: Am I far from God, odnosno preispitivanje odnosa s religijom i katoličkim odgojem.

“Boghz” na arapskom znači mržnja, kako objašnjava Kris pozadinu ove pjesme, međutim može značiti i knedlu u grlu ili osjećaj prije samoga plakanja. I ova numera, kao i ostale govori o sadističkom odnosu koji je Esfandiari proživjela, te snazi koju je dobila nakon, o čemu svjedoče “Psychic Wound”, “Entwined” i “Coil” koja zavrašava sa stihom Payback / Yes, I’m the one. Osjećaj slobode nakon proživljenog nasilnog odnosa, oprost samoj sebi i povratak samoj sebi lajtmotivi su albuma. Esfandiari, slično kao i Lingua Ignota, progovara o zlostavljanju, sadizmu, nasilju i obrascima ponašanja koji se teško prekidaju da bi vratila povjerenje u vlastitu snagu i moć  ̶  da preživjeli nisu samo žrtve, nego i pobjednici nad vlastitim demonima i nesrećama. “Celestial Blues” album je koji se ističe u ovoj godini svojim snagom, izravnošću i ljepotom zvuka. Za sve obožavatelje mračnijeg stila i tema koje provociraju ovo će biti album za opetovano slušanje, a za one koji nisu još upoznali King Woman odlična pozivnica da to i učine.