King Gizzard & The Lizard Wizard: Mikrotonalno finale

Godina korone u svijetu Gizzarda prošla je vrlo aktivistički (pomagali su mnogim zakladama za spas prirode u rodnoj im Australiji), pa smo tako uz (samo jedan) studijski album “K.G.” dobili i cijeli niz live albuma i raznoraznih rariteta. Jedan od njih je i “Teenage Gizzard” uz koji se veže zanimljiva priča oko objave, jer je diskografima ponuđeno da sami naprave LP-jeve, a bendu predaju određeni broj primjeraka koliko misle da je pošteno.

Da, Gizzardi stvarno nisu tek još jedan običan bend, a jasno je da sa svakim novim potezom pokušavaju pogurati svoje granice prema do sad još neutabanim stazama… Ili ipak ne u cijelosti?

Sasvim je bilo jasno da im je mikrotonalna glazba ušla pod kožu, pa da nakon albuma “K.G.” mora doći novi album koji ‘pokriva’ ostala početna slova njihovog imena, stoga bi bilo čudno da se “L.W.” također ne bavi istom temom. Da, ovo je već treći album s istom glazbenom inspiracijom…

Mogli bi sad razglabati da li je to dobro ili ne, posebno jer smo naviknuti da stalno mijenjaju zvučnu kulisu, ali taj psihodelični rock je nešto čemu su se najviše vraćali, kakva god im ‘glavna’ tema bila, pa je jasno da se tu osjećaju kao doma. Dok je prošli album bio pomalo kila, sa značajnim usponima i padovima, “L.W.” djeluje mnogo zaokruženije i moćnije, s brutalnijim rifovima koji režu sve pred sobom.

Teme su ‘ovozemaljske’, odnosno, spas planeta Zemlje. Već na nekoliko albuma skreću pažnju na očuvanje prirodnog svijeta i okoliša, a nakon katastrofalnih požara u Australiji prošle godine i pandemiji koja je slijedila nakon toga, očito im je još važnije govoriti o svemu jer jednostavno ne postoji “Planet B” koliko god mi istraživali svemir. I da se nađe potencijalni novi planet, opet bi trebalo godina i godina da se započne s kolonizacijom… Zato smo tu gdje jesmo i treba brinuti oko svega što vidimo.

Da sve ne završi samo na riječima/tekstovima u pjesmama, Gizzardi su poslali jasnu poruku: One dollar from every download of “L.W.” will be donated to Greenfleet, who plant native biodiverse forests in Australia and New Zealand. Bilo bi odlično da se i drugi bendovi toliko angažiraju jer bi zasigurno svijet bio sigurnije mjesto za život.

Uvodna “If Not Now, Then When?” započinje vrlo kaotično, da bi potom skrenula u neku funky melodijicu s falsetiranim Stuovim vokalom. Već sa samim uvodnim stihovima jasno pokazuju da je krajnje vrijeme da se zamislimo u kakvom svijetu živimo, odnosno, što će slijediti, ako odmah ne prestanemo raditi pizdarije s okolišem…

When the forest’s nearly gone

When the hole’s in the ozone

When the bees are gone

If not now, then when?

“O.N.E.” lirički slijedi istu temu, dok se glazbeno približava zvuku kojeg nam Nemanja predstavlja posljednjih godina, ali naravno, na Gizzardovski psihodelično-rockerski način. I tad dolazi “Pleura” s kojom album u potpunosti zaživi. Ovaj singl možemo spojiti s COVID pandemijom, s obzirom da je ‘pleura’ plućna opna, a Necromancer očito opaka bolest.

Nakon toga se fino redaju pjesme koje imaju specifične detalje, a opet su nekako ujednačene i fokusirane u isporučivanju onoga što Gizzardi najbolje rade. Iz tog ostatka, svakako bih izdvojio “Static Electricity” u koju su ubacili mnoge bliskoistočne elemente, te posljednju epohalnu “K.G.L.W.” koja je jednostavno sve ono što ovaj bend predstavlja posljednjih desetak godina.

Navikli smo da kvaliteta Gizzardovih albuma može varirati, a “L.W.” definitivno spada među bolje albume benda. Nema tu nekih hit-singlica koje će sjesti na prvu, već je cijeli koncept mnogo zatvoreniji i ujednačeniji, ali i kompleksniji, čime dolazimo do jasne računice da je mnogo upečatljiviji nego prethodnik “K.G.”.

Ne bih htio biti zli prorok i duboko se nadam da sam u krivu, ali nekako mi se čini da su s ovim albumima htjeli zatvoriti jednu epohu u svojem stvaralaštvu. Nazvati album početnim slovima svog imena, a isto tako nazvati uvodnu pjesmu na prošlom i zavšrnu na ovom albumu, mora imati neke simbolike jer do sad je sve imalo smisla kod njih. Nadam se da nije ono najgore, posebno jer su najavili da bi tijekom ove godine trebalo izaći nekoliko albuma, a istini za volju, još uvijek nigdje nisu objavili onu surf pjesmu koju su svirali na odličnom koncertu u Münchenu.

Bilo kako bilo, “L.W.” odlično zatvara mikrotonalnu priču i pokazuje da bend i na 17. albumu ima dovoljno ideja prezentirati ono što je prezentirao već toliko puta prije toga – svoj karakteristični psihodelični zvuk koji jednostavno nema granica.