King Gizzard & The Lizard Wizard: Nastavak mikrotonalne priče

    1505

    King Gizzard & The Lizard Wizard

    K.G.

    Datum izdanja: 20.11.2020.

    Izdavač: Flightless Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. K.G.L.W
    2. Automation
    3. Minimum Brain Size
    4. Straws In The Wind
    5. Some of Us
    6. Ontology
    7. Intrasport
    8. Oddlife
    9. Honey
    10. The Hungry Wolf Of Fate

    S obzirom da sam već toliko puta pisao o Gizzardima, mislim da ne treba neki posebni uvod za jedan od najosebujnijih bendova današnjice. “K.G.” im je već šesnaesti album, a dolazi 15 mjeseci (jedna od najdužih pauzi između albuma) nakon odličnog “Infest the Rats’ Nest”.

    Kod Gizzarda je svaki put nešto novo, odnosno rade nešto po prvi put. Nakon toliko albuma, za novi album su po prvi put odlučili ponavljati gradivo i to ono što su napravili poprilično dobro. “K.G.” ima svojevrsni podnaslov “Explorations into Microtonal Tuning, Volume 2” što znači da smo opet dobili album mikrotonalne glazbe kakav je bio i “Flying Microtonal Banana”.

    Muziku podržava

    Znači, teren im je jako dobro poznat jer su prvi put uspješno riješili sve probleme koje su možebitno imali, te su imali i mnoštvo vremena zbog manjka turneja, odnosno lockdowna zbog čega su biti zatvoreni u svojim kućama. Ovako na prvu, čini se da su imali previše vremena jer rezultat i nije toliko upečatljivi kao ‘volume 1’ mikrotonalne glazbe. Nije da ovdje nema dobrih pjesama, dapače, ima ih, ali “Flying Microtonal Banana” je bio mnogo zaokruženiji i jači album s hit singlom “Rattlesnake” koji je postao instant klasik benda.

    Za novi album svakako možemo reći da je mnogo širih utjecaja i slobodnijih formi, kao da se nisu željeli sputavati pri spajanju nespojivog. Tako opet imamo glazbu koja bi spadala u ‘world music’ kako Južne Amerike, tako i Dalekog istoka, ali i odmak u elektroniku (najbolji primjer s pjesmom “Intrasport”) i još neke druge pravce. Šarolikost materijala uopće nije toliki problem koliko nedostaje nešto hitoidnijih stvari koje bi ovu psihodeliju presjekle i odvele album u nekom drugom smjeru.

    Priča o albumu “K.G.” je počela još tijekom ljeta sa singlom “Honey” koja je otvorila priču o potencijalnom novom miktrotonalnom albumu. Što se mene tiče, to je ujedno i najbolja stvar s albuma. Lagana i vrlo psihodelična, tipični ‘odmaknuti’ Gizzardi sa zaraznom melodijom koja se lako zviždi i pjevuši. Već naredni singlovi su ukazali da bi album mogao biti poprilično zbrkan i raznolik.

    Potom je uslijedila “Some of Us” koja je skladana pod utjecajem ogromnih požara koji su zahvatili njihovu Australiju početkom godine. Sama pjesma je zvučala blijedo, iako ima važnu poruku i još bolji spot (treba istaknuti da su tijekom godine izdali nekoliko live albuma da bi pomogli raznim udrugama u sanaciji štete).

    Između te dvije krajnosti smjestile su se preostale pjesme albuma. Ima tu klasičnih jammanja benda, poznatih rifova, mnogo psihodelije, raznih eksperimentiranja… Generalno, sve ono što volimo kod Gizzarda je predstavljeno i ovdje, ali ipak ne odzvanja to u tolikom obujmu kao neki prethodni albumi. Rekao bih, djeluje kao da su ga napravili s pola snage, ali zbog korona situacije su vjerojatno imali i više vremena nego obično.

    “K.G.” definitivno spada u neki prosjek benda jer ima mnogo boljih albuma, ali i slabijih, pa možemo reći da su prošli s dobrim i nastavljaju dalje. Ako se ovo pandemijsko ludilo nastavi, ne bi me čudilo da uskoro ponovno dobijemo novu rekordnu godinu za Gizzarde, jer je jasno da njihova kreativa ne staje, iako nekih članova benda više nema.

    Paralelno s “K.G.”, izašla je odlična live snimka “Live in San Francisco ’16” snimljena tijekom promotivne turneje najboljeg albuma “Nonagon Infinity”. Ako volite koncerte ovako ‘na suho’, to je moja topla preporuka, jer tu je sažeta sva kreativa benda uživo.

    Muziku podržava