Killed a Fox
Crown Shyness
Datum izdanja: 19.03.2019.
Izdavač: Dostava Zvuka
Žanr: Alternative
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ponekad uopće nije potrebno jako zagrebati ispod površine da se naiđe na neki dobar bend s domaćom adresom. Alternativnih bisera imamo mnogo, a Killed a Fox su definitivno jedni od perjanica alternativnog zvuka koji se bazira na stoner rocku.
Osnovani su pred više od desetljeća, da bi 2009. izdali svoj prvijenac “Fluorescence” kojeg je naslijedio “Spring Of Sloth And Haze” četiri godine kasnije. Kao što se jasno može vidjeti, pauze među albumima su dosta dugačke, pa je logično da su ove godine konačno izdali i svoj treći album kojeg su nazvali “Crown Shyness”.
Za “Crown Shyness” su ispremiješali svoj skladateljski način rada, radili na drugačiji način nego prethodna dva, što je po njihovim riječima došlo do najzaokruženijeg djela i zvuka kojeg su oduvijek htjeli postići. Ne mogu znati kako su htjeli zvučati, ali svakako se mogu složiti da je ovo njihovo najbolje ostvarenje do sad.
“Crown Shyness” je moćan rock album koji svoju bazu drži duboko u zvuku ’90-ih, s jasnim naznakama nekog post-grungea koji je pretočen u stoner rock s povremenim izletima čak i do metal zvuka. Sve to zajedno djeluje kao bombastična oda uzorima koja i u današnje vrijeme može itekako privući pažnju ljudi koji vole žestoku svirku.
Već s uvodnom “Submission”, osjeti se da se bend nimalo ne šali na novom izdanju. Ovo je jednostavno bomba, eksplozija zvuka na sve strane, čvrsti rifovi i bijesno pjevanje daju neviđenu dinamiku pjesmi, pa je sasvim logično da je upravo ona postavljenja za otvaranje albuma jer slušatelja opčini na prvu.
Podjednaku stvar bih mogao reći i za posljednju “Gemini” koja je najduža i traje preko šest minuta. U njoj, kao da su se htjeli približiti nekom komercijalnim zvuku koji bi mogao proći na prosječnoj domaćoj radio stanici. Naravno, za prosječnu domaću stanicu to je i dalje uvelike prežestoko, ali pjesma svakako ima potencijal singla kojim bi mogli privući još ponekog fana koji još nije upoznat s radom Killed a Foxa.
Sve između pjesama “Submission” i “Gemini” djeluje kao šamaranje koje treba iznova preslušati. Tutnjava iz njihovih instrumenata je bila i ranije poznata, a na “Crown Shyness” sve djeluje još dojmljivije, pa se u potpunosti mogu složiti da samo nastave s ovakvim načinom snimanja (kakav god on bio) jer im godi.
Nekako sam dojma da se ovo izdanje neće naći u komercijalnijim godišnjim listama, ali album to svakako zaslužuje. Rijetki su naši bendovi koji toliko suvereno zvuče u svojem žanru, a Killed a Fox s “Crown Shyness” su složili jedan takav album.
