Kelis je bila tu, ali se nije i dugo zadržala

Mislim da neću pogriješiti ako za Kelis kažem da je oduvijek bila drugačija od ostalih izvođačica u svojoj ‘glazbenoj branši’. Razvila je svoj zaseban stil, malu mješavinu svega, s najviše naglaska na r’n’b. To je postigla i sa svojim četvrtim albumom “Kelis Was Here“, no ipak ovdje ide jedno veliko ‘ali’…

Prvi singl skinut s albuma je pjesma “Bossy“, u kojoj je ugostila rappera Too $horta. S vrlo zaraznim i plesnim ritmom Kelis je dala do znanja ‘ko je gazda. Zbog određenih stihova u pjesmi, nagađa se kako je ovo njen odgovor pjesmi 50 Centa “Piggy Bank”, gdje ju je on ‘napao’ stihovima: “Kelis said her milkshake brings all the boys to the yard/Then Nas went and tattooed the bitch on his arm“. Ona je odgovorila vrlo jednostavno, bez previše vrijeđanja: “That’s right, I brought all the boys to the yard/And that’s right, I’m the one tattooed on his arm“.

Još jedan vrlo zarazan glazbeni uradak na albumu je i pjesma “Fire“, napravljena sa Spragga Benzom, idealna za ‘čagicu’ u klubovima. Zanimljivo je da je ova stvar izostavljena s američke verzije albuma, dok se na internacionalnoj verziji našla kao bonus-track. Po meni velika glupost, ali tko sam ja da joj sudim?!

Osim ovih spomenutih imena koje je Kelis ugostila na albumu, na popisu su se našli još i ‘sveprisutni’ will.i.am iz The Black Eyed Peasa, Smoke, Cee-Lo, a nije izostavila niti svog dragog mužića, NaS-a, koji joj pravi društvo u pjesmi “Blindfold Me“.

Izdvojila bih također i par meni vrlo iritantnih dijelova albuma, a to su nepotreban i nezanimljiv “Intro”, te pjesme “What’s That Right There“, o kojoj nećete morati previše razmišljati što je pjesnik htio reći, te “Handful“, koja zvuči kao neka brojalica i pomalo podsjeća na “Hollaback Girl” Gwen Stefani.

I sada slijedi ono ‘ali’ s početka ovoga teksta. Iako je uspjela izmiješati sve i svašta na ovome albumu, od klasičnog r’n’b beata, do jednostavnih zaraznih melodija, ‘rockerskih’ uvoda na gitari, i dobiti nekakvu cjelinu, tu nedostaje nekakav sklad.

Ovih 19 pjesama kao da je samo pobacano na disk, bez cilja slaganja skladnog albuma. Tako se nađete kako slušate ‘bahatu’ Kelis, a već sljedeća pjesma je neki lagani ljubavni pjesmuljak, gdje je Kelis sve samo ne bahata.

Upravo ta ‘nesređenost’ ostavlja dojam da je Kelis ujedno i višak i manjak u pjesmama. A koliko je to dobro za jedan album, mislim da već i sami zaključujete.