Kaytranada: Party album koji ćete brzo zaboraviti

Današnja EDM (electronic dance music) scena u svijetu je, zahvaljujući nevjerojatno brzom razvoju audio tehnologije te već značajnom ostavštinom prethodnih elektronskih velikana, blago rečeno šarolika. Od sladunjavog komercijalnog Avicii-housea do trosatnih progresivnih elektronskih albuma, kojima Pitchfork ne daje ispod devetke u recenzijama, može se reći da postoji brend EDM muzike za svakoga, pa čak i onoga ko drži mišljenja da je to sve “računarska muzika koju prave nemuzičari”.

Koliko god da je osporiv taj zadnji argument, teško je ne prihvatiti činjenicu da je komercijalizacija koštala house muziku njene kreativnosti po cijenu YouTube pregleda i glupavih ali “catchy” refrena a la Chainsmokers. Međutim, postoji branša EDM producenata koji spadaju u totalno unikatnu nišu koju su komotno izgradili između underground i mainstream scene. Jedno od imena koja su obilježila elektronsku scenu ove decenije je Kaytranada, mladi producent iz Kanade čija je mješavina Daft Punk groove-ova i J Dilla sampling stilova našla mnoštvo pobornika iz više slušateljskih kategorija.

Izgradivši karijeru na unikatnim i kvalitetnim remix uradcima popularnijih i manje popularnijih pjesama, Kaytranada je stvorio sasvim autentičan vibe te njegove vlastite pjesme već uveliko imaju svojevrstan pristup onome što svakog od nas pokreće na plesnom podiju. Nažalost, njegov najnoviji projekat “BUBBA” predstavlja ono što njegove instrumentale i čini kvalitetnima u korist mnogih underground r’n’b imena, čiji bljutavi vokali stavljaju blistave detalje Kaytranada produkcije u pozadinu.

Prvih nekoliko pjesama na albumu zaista nisu vrijedne vremena koje je uloženo u njih. “Do It”, iako pokazuje da Kaytra i dalje ima dobar ukus po pitanju samplinga, je jako čudan izbor za prvu pjesmu na albumu. Iako bi se dobro uklopila kao kratak break u DJ setu, ne ispunjava primarni cilj koji ispunjavaju idealni album openeri a to je da slušatelja kvalitetno uvede u svijet albuma koji će upravo da čuje. Pjesma “Go DJ” sa veoma nepotrebnim SiR-om je toliko zanemariva da je ni Majestic Casual ne bi dodali na svoj YouTube kanal. Slično se može reći i za pjesmu “2 The Music” sa Iman Omarijem, s tim da nju izvlači druga polovina kada Kaytra ubaci nevjerovatno perverznu bass dionicu koja se dalje kvalitetno transformiše u synthfunk jam koji bi sigurno našao mjesto na zadnjem Daft Punk albumu.

Srećom, “Puff Lah” konačno pokreće bolji dio albuma odlično postavljajući atmosferu te nadovezujući se sa blistavim najavnim singlom “10%” sa izuzetnom Kali Uchis, koja se nakon svog nevjerojatnog prošlogodišnjeg prvijenca uzdigla visoko iznad underground rn’b scene koju je izgradila sa mnogim imenima koja usporavaju ovaj album, te svojim unikatnim glasom daje život ovoj jako toploj pjesmi koja bi bila zagarantirani hit da RCA nisu odlučili izbaciti ovaj album sredinom decembra.

“Need It” je neočekivano bolja nego što bi neko pomislio uzimajući u obzir da je njen glavni feature Masego, koji, iako nevjerojatno talentiran po pitanju multi-instrumentalnosti i vokala, ne ostavlja neki poseban dojam kada se pojavi na nekoj pjesmi. Sestre VanJess nastavljaju sa održavanjem nevjerojatnog flowa prethodne 3 pjesme, uz pomoć Kaytranadine blistave produkcije i skakutavog groove-a koji daje potporu veoma zavodljive vokalne melodije.

Kaytra, iako poznat po svojim legendarnim DJ setovima (obavezno pogledati njegov Boiler Room set!), u 50-i-kusur minuta ovoga albuma dostavlja muzički ekvivalent sataraša, kojemu ni veća imena poput Pharrell Williamsa na završnoj pjesmi te Estelle na “Oh No” ne dodaju ništa posebno, te se spram mnogih bezličnih gostiju na albumu kao što su SiR i Goldlink ni najmanje ne ističu.

BADBADNOTGOOD kolaboratorica Charlotte Day Wilson, srećom, opravdava svoje mjesto na ovom albumu sa veoma zaraznom “What You Need” koja savršeno privodi kraju sredinu albuma, koja je sama za sebe mogla biti odlično EP izdanje.

Instrumentali pjesama “Culture” i “The Worst in Me” su među boljim Kaytranadinim beatovima, koje nažalost nemaju ni konkretnu pjesmu, ni karizmatične vokaliste, koji bi ovim numerama dale šmek koji im je potreban da budu više nego prosječni dodaci “chill house” playlistama.

Uprkos svim nebitnim gostujućim muzičarima na ovom albumu, Kaytra i dalje ostavlja jak dojam sa svojim instrumentalima te zahtijeva pažljivo slušanje kako bi se “iskopali” svi perkusivni i topli detalji njegove uobičajene produkcije. Uzimajući u obzir njegov talenat, Kaytranada je i više nego sposoban da kreira barem jedan klasik u svijetu dance albuma, te ako ubuduće izostavi neupečatljive saradnike i posveti pažnju pisanju konkretnijih pjesama i zaraznih hookova, mogao bi da preraste YouTube preglede svojih Majestic Casual remixa i da postane jedan od velikana moderne elektronske muzike. “BUBBA”, nažalost, nije ni blizu cementiranja takvog statusa.