Kaos zvukova za modernu tehnološku anarhiju

Socijalizam, demokracija, kapitalizam, pa još malo love, pa privatizacije, pa uništavanje prirode (iako, planet će se pobrinuti za sebe, priznajmo da se u biti bojimo za vlastite guzice), pa veći porezi, pa manje plaće, pa skuplji javni prijevoz…

I pored svega toga, čovjek bi uz muziku htio otploviti u neki bajkoviti svijet i kroz slušalice isključiti potmulu svakodnevnicu. I onda ti se dogodi da ti netko u uši tutne album baš o tome. Srećom, nekada se zna dogoditi da album bude bomba – Enter Shikari!

Sada mi je totalno drago (a ujedno i pljujem na vlastitu vidovitost) što sam ih prvim albumom pohvalio, ali i predvidio nikakvu karijeru. Treći po redu, “A Flash Flood of Colour” vjerojatno je istovremeno i najgnjevniji i najljepši od svega što je ovaj bend napravio. A to je spajanje žestoke muzike s elektronikom, što ne rade pomodno kao Korn, već od samih početaka i rade to s ogromnim britanskim šarmom.Sa svojih 26 godina nekome bi vokal Roua Reynoldsa mogao izazvati stav ‘što taj klinjo zna?!’, ali pazite tematski opis albuma: “Album nije politički, već skroz anti-politički. Na politiku gledamo kao na zastarjeli sustav. Vrijeme je da prihvatimo tehnološki razvoj, pa da se više ne moramo pouzdavati u pravila. Životi bi nam se trebali razvijati prema znanstvenim otkrićima.“

Pa se na metalnom divljanju “Arguing With Thermometers” posvađao s onima koji sumnjaju u globalno zatopljenje. Onda “Gandhi Mate, Gandhi“, jedna od singlova, priča o katastrofalnom stanju svijeta i naše svijesti, a prati ju i laganija i mirnija “Stalemate” sa spominjanjem milijardera, Afganistana i Palestine. Baš ona, zajedno s uvodnim manifestom koji čine dvije stvari, “System…” i “…Meltdown“, sjećanje vraća na genijalca Mikea Skinnera. Nije teško tako izrazito britanski naglasak s rimama usporediti sa The Streets. Posebno laganu, takoreći power baladu “Constellations“. Ali, idemo malo i na pozadinu priče – muziku.

Znamo što je Enter Shikari. Metalcore, hardcore ili štogod, nakrcan elektronikom, drum’n’bass ritmovima i abnormalnim dubstep zvukovima. Opće preporučljivi primjeri bili bi “Sssnakepit” sa sličnom atmosferom kao i “BYOB” System of a Down, “Pack of Thieves” i oda prirodi kao jedinom diktatoru “Hello Tyrannosaurus, Meet Tyrannicide“.

Za još potpuniji dojam albuma jedino je šteta što su genijalnu “Quelle Surprise” i “Destabilise” stavili samo na bonus izdanje albuma. Ima stvari koje zvuče kao totalni remiks same po sebi, a i općeniti dojam je da su dijelovi pjesama bliže elektronici i indie rock zezancijama, nego što tih nekoliko metalcore trenutaka podsjeća na njihove temelje. Srećom, znaju dozirati, kreirati i odsvirati i jedno i drugo, pa ako zbilja tražite žanrovski gemišt sa smislom, stavom i šarmom – potraga je gotova!