Kao soundtrack za omiljene inserte iz špageti-vesterna…

Iza one man benda Dennis Hopper Choppers izvorno stoji svestrani britanski glazbenik Ben Nicholls, s dugogodišnjim iskustvom sviranja u različitim formacijama (npr. Menlo Park, The Silver Jets, Dirty Pretty Things, Glasvegas) na različitim lokacijama diljem svijeta (od Londona, New Yorka, Moskve do, navodno, Almerije, pokrajine na jugoistoku Španjolske u blizini mjesta gdje je Sergio Leone snimao popularni špageti-vestern “Dobar, loš, zao”).

No već nakon samostalno objavljenog prvijenca “Chop” iz 2008., gdje Nicholls istovremeno odrađuje sve vokalne interpretacije i osobno svira sve instrumente (bubnjeve, gitaru, električne orgulje, ‘čarlston’ činele), slijedi transformacija tog oslobađajućeg, ali i samotnjačkog života ‘jednog čovjeka u bendu’.

Za rad na drugom studijskom uratku “Be Ready” Dennis Hopper Choppers okuplja pojačanje: izmjenjuju se kolege s ‘punim radnim vremenom’ (John Greswell na violi i mandolini, Nat Woodcock na električnim orguljama) i nekoliko ‘fleksibilnih’ suradnika (Pete Wareham na bariton saksofonu, Leo Abrahams na gitari, Anthony Rossomando na trubi).

Također, vrijedi istaći da strujama kreativne kombinatorike ovdje upravlja Ben Hillier, uglavnom poznat kao producent Depeche Mode i Blura. Krajnji ishod? Kompaktnija struktura, kompleksniji aranžmani, slojevita atmosfera. “Be Ready” vas neće ostaviti bez teksta, ali će vas zato ugodno iznenaditi, zabaviti.

Reference na instrumentalnu glazbu iz špageti-vesterna nisu slučajno prisutne; štoviše, u dijalogu s karakteristikama americane i rockabillya ocrtavaju dominantni žanrovski kontekst albuma. Čak se iz promotivnog materijala može iščitati važnost te simbolične identifikacije: Ben Nicholls upravo u pustinjskom okružju nedaleko slavne filmske lokacije na jugoistoku Španjolske konceptualno osmišljava “Be Ready”.

Upijanje popularnih glazbeno-kulturoloških elemenata zapravo svodi većinu stihova na klišeje, gomilanje stereotipnih motiva kao što su: buntovnici, ljubavnici, rastanak, putovanje, bol, samoća, alkohol, čast, sudbina, itd. Druga nezgrapnost pak proizlazi iz efekta oponašanja: zbog čestih glasovnih artikulacija Bena Nichollsa, gdjegdje i nepotrebnog izobličavanja uobičajenog modusa, stvara se nesuglasje između vokalne interpretacije i melodije.

Okosnicu albuma “Be Ready” naprosto čine razrađena instrumentalna linija i evokativna atmosfera, što uostalom najavljuje dionica mariachi trube iz “Good To Me“. “All Could Come True” uvodi zatim inspirativno nasljeđe Johnnya Casha, a “Girl Walked Out Of Town” iskače sa svojim hitoidnim potencijalom te budi sjećanja na Morriconeove varijacije.

“All That I Once Thought“, s druge strane, donosi manire rockabillya, “Long Trip Home” nastoji dočarati konfuzni, gotovo bezlični, ugođaj americane, a “Moscow Nights” odlično kombinira zborske dionice epskih razmjera. Dojmljiv niz čine zatim odlična balada “Blue“, dinamičan surf rock “Razor Gang” s blic reminiscencijom na Electric Six, te psihodelična “Number 1” (izraženi saksofon u završnici).